Poznati glumac Rade Šerbedžija povodom svog 80. rođendana ponovo je govorio o identitetu, ratnim godinama i uspomenama koje, kako kaže, i danas imaju posebno mjesto u njegovom životu.
Glumac, koji je tokom višedecenijske karijere ostvario brojne uloge na prostoru bivše Jugoslavije i u inostranstvu, u razgovoru nakon koncerta u New Yorku osvrnuo se na svoje porijeklo, odlazak iz Hrvatske početkom devedesetih i period koji je uslijedio.
“Srbin sam iz Hrvatske”
Govoreći o svom identitetu, Šerbedžija je rekao da nikada nije skrivao svoje porijeklo niti ga se odricao.
“Rođen sam u Hrvatskoj, Srbin sam iz Hrvatske, Ličanin, i ponosan sam na svoje porijeklo, kao i svi Krajišnici, poput Nikole Tesle koji mi je uzor čitavog života. Tesla je uvijek govorio da je ponosan na svoje srpsko porijeklo i na svoju Hrvatsku domovinu. To je bio moj stav.”
Prisjetio se i početka rata, navodeći da ga je taj period zatekao u Beogradu, gdje je započeo novo životno poglavlje. Tamo je upoznao rediteljicu Lenku Udovički, s kojom je kasnije nastavio zajednički život.
Govorio o ratnim godinama
Šerbedžija je rekao da je tokom ratnih godina, zajedno s brojnim umjetnicima, javno zagovarao mir, zbog čega je, kako tvrdi, bio izložen kritikama i prijetnjama.
“Iako sam bio protiv rata, kao mnogi umjetnici i ljudi iz kulture, bio sam suočen s prijetnjama i napadima. Pozicija onih koji su se zalagali za mir bila je, nažalost, često shvaćena kao neprijateljska, a nas su smatrali izdajnicima jer nismo pristali na nacionalističku politiku koja je tada sve više zahvatila bivšu Jugoslaviju.”
Dodao je da vjeruje kako ga je publika tokom cijele karijere prvenstveno doživljavala kao glumca, a ne kroz političke ili nacionalne podjele.
“Ne dozvoljavam da mi iko oduzme sjećanja”
Osvrćući se na bivšu Jugoslaviju, Šerbedžija je istakao da nikada nije zagovarao obnovu nekadašnje države niti bilo kojeg političkog sistema, već smatra da ima pravo čuvati uspomene na period svog života koji pamti po lijepim iskustvima.
“Nikada nisam propagirao ideje o povratku Jugoslavije niti bilo kojem političkom sustavu. Moj cilj je uvijek bio i bit će sačuvati uspomenu na ljepotu koju smo imali, na zajedništvo i na život u sreći prije svih podjela i nesreća koje su nas snašle.”
Dodao je da poštuje pravo drugih na drugačije viđenje prošlosti, ali da ne želi da mu bilo ko osporava vlastita sjećanja.
“Jednostavno, ne mogu i ne dozvoljavam da mi iko oduzme pamćenje i sjećanje na nešto lijepo što sam živio.”
Na kraju je poručio da upravo zbog tih emocija i uspomena njegova publika i danas dolazi na njegove koncerte i predstave, bez obzira na različite nacionalne ili političke stavove.
