Pelješki most, jedan od najvažnijih i najzahtjevnijih infrastrukturnih projekata u Hrvatskoj, ponovno je privukao veliku pozornost javnosti. Razlog su informacije o stanju njegove konstrukcije i najave opsežnih radova koji bi trebali biti provedeni iako je most u prometu tek nekoliko godina.
Prema dostupnim informacijama, na pojedinim dijelovima konstrukcije pojavile su se pukotine na zaštitnom sloju betona oko armature, zbog čega će biti potrebna višemjesečna sanacija. Stručnjaci pritom naglašavaju da trenutačno nema naznaka kako je ugrožena nosivost mosta, ali upozoravaju da problem ne treba zanemariti.
Upozorenja tijekom gradnje
Posebnu pažnju izazvali su navodi prema kojima su nadzorna tijela tijekom izgradnje upozoravala Hrvatske ceste na određene probleme vezane uz recepturu betona koji je korišten za zaštitu armature.
Prema tim tvrdnjama, Hrvatske ceste su trebale biti upozorene da receptura zaštitnog sloja nije odgovarajuća. Navodno je odgovoreno kako se projektna dokumentacija i receptura ne mogu mijenjati te da se radovi moraju izvoditi prema projektu slovenskog projektanta Marjana Pipenbahera.
Međutim, Hrvatske ceste takve navode odbacuju. Iz te tvrtke poručuju da tijekom izgradnje nisu zaprimili upozorenja da receptura betona ili debljina zaštitnog sloja armature nisu odgovarajući.
Ističu kako je beton ugrađivan u skladu s projektnom dokumentacijom te da su korišteni materijali imali svu potrebnu dokumentaciju, uključujući odgovarajuće certifikate.
Pukotine se pojavile nakon nekoliko godina
Na pojedinim dijelovima Pelješkog mosta evidentirane su pukotine u zaštitnom sloju betona. Upravo zbog njih potrebno je provesti sanacijske radove kako bi se spriječilo daljnje prodiranje vode prema armaturi.
Stručnjaci naglašavaju da trenutačno nije ugrožena stabilnost odnosno nosivost mosta, ali dugotrajno prodiranje vode može predstavljati problem jer povećava mogućnost pojave korozije na metalnoj armaturi.
Profesor emeritus Jure Radnić naveo je da širina pojedinih pukotina doseže približno pola milimetra. Na određenim mjestima, prema njegovim riječima, voda već prodire kroz zaštitni sloj betona, što bi dugoročno moglo utjecati na trajnost konstrukcije.
Tvrdnja građevinskog stručnjaka izazvala veliku pozornost
Posebno se istaknula ocjena ovlaštenog građevinskog inženjera i sudskog vještaka Mihe Prlende.
On smatra da u povijesti mostogradnje nije uobičajeno da konstrukcija takvih karakteristika zahtijeva opsežnu sanaciju već nekoliko godina nakon puštanja u promet.
Prlenda je izrazio sumnju da tijekom izgradnje nisu u potpunosti poštivana sva pravila struke. Kao jedan od mogućih problema izdvojio je njegu betona, koju smatra iznimno važnim dijelom procesa izgradnje ovakvih konstrukcija.
Prema njegovom mišljenju, nadzorni inženjeri i projektant trebali su detaljno pratiti sve faze ugradnje i stvrdnjavanja betona te o tome voditi odgovarajuću dokumentaciju.
Kako stoji u usporedbi s drugim mostovima?
Profesor emeritus Jure Radnić usporedio je stanje Pelješkog mosta s nekoliko drugih velikih hrvatskih mostova, među kojima su Paški, Krčki i Maslenički most.
Istaknuo je da su ti objekti prve velike sanacijske zahvate dočekali tek nakon nekoliko desetljeća korištenja. Zbog toga mu potreba za ranijom sanacijom Pelješkog mosta predstavlja iznenađenje.
Ipak, stručnjaci naglašavaju da će tek detaljna ispitivanja pokazati stvarni opseg problema i točno odrediti koje će radove biti potrebno provesti.
Sanacija važna za dugoročnu trajnost
Iako trenutačne informacije ne ukazuju na ugrožavanje nosivosti Pelješkog mosta, potreba za sanacijom pokazuje koliko je važno pravodobno reagirati na pojavu pukotina i prodor vode u konstrukciju.
Cilj predstojećih radova bit će zaštititi armaturu i spriječiti daljnje propadanje zaštitnog sloja betona. Na taj način trebalo bi se osigurati da jedan od najvažnijih hrvatskih infrastrukturnih objekata dugoročno zadrži potrebnu sigurnost i trajnost.
S obzirom na različita tumačenja uzroka pojave pukotina, konačnu sliku o stanju mosta trebala bi dati detaljna stručna ispitivanja i analiza konstrukcije. Do tada ostaje otvoreno pitanje zbog čega su se određena oštećenja pojavila tako rano nakon njegova puštanja u promet.
