Na području jezera Savica-Šanci, manje od kilometra od jednog od važnih zagrebačkih vodocrpilišta koje opskrbljuje pitkom vodom istočni dio grada, već desetljećima postoji problem odloženog opasnog otpada. Riječ je o tonama gudronskog otpada, ali i drugim vrstama otpada koji je navodno bio niske radioaktivnosti. Istodobno, u Pazinu se godinama nalazi veliko ilegalno odlagalište otpada, uključujući plastiku, tekstil i gumu, a njegova sanacija još uvijek nije dovršena.
Unatoč ozbiljnosti tih problema, javnost posljednjih dana mnogo više govori o slučaju ilegalnog odlaganja otpada u Gospiću. Upravo je ta situacija ponovno otvorila pitanje političke odgovornosti, ali i činjenice da se slični problemi godinama pojavljuju na različitim lokacijama u Hrvatskoj.
Posebno je zanimljivo što Zagrebom i Pazinom već drugi mandat upravljaju predstavnici stranke Možemo, političke opcije koja zaštitu okoliša ističe kao jednu od važnih tema svojeg djelovanja.
Gospić otvorio pitanje odgovornosti
Nakon što je glavni državni odvjetnik Ivan Turudić javnosti predstavio detalje istrage povezane s odlaganjem velikih količina opasnog otpada u Gospiću, oporba je slučaj iskoristila za kritiku Vlade i premijera Andreja Plenkovića.
Istodobno, podsjeća se da je upravo zbog slučaja ilegalnog otpada u Gospiću, kao i drugih radnji koje su bile predmet istrage, prije manje od godinu dana priveden tadašnji glavni državni inspektor Andrija Mikulić, dugogodišnji HDZ-ovac i nekadašnji predsjednik zagrebačke organizacije HDZ-a.
Slučaj je tako ponovno otvorio pitanje funkcioniranja sustava nadzora nad otpadom, ali i odgovornosti institucija koje su godinama trebale pratiti što se događa s opasnim materijalima.
Dok istraga u Gospiću pokazuje da kazneni postupci mogu obuhvatiti i visoke dužnosnike, istodobno ostaje pitanje što se događa s brojnim drugim lokacijama na kojima se otpad nalazi godinama.
Problem na Savici traje desetljećima
Jedna od takvih lokacija nalazi se upravo u Zagrebu, na području Savice. Jezera Savica-Šanci danas su poznata kao prostor za šetnju, rekreaciju i sportski ribolov, a područje je bogato i različitim vrstama ptica.
Iza naizgled idiličnog krajolika, međutim, prema dostupnim informacijama, nalazi se višedesetljetni problem s opasnim industrijskim otpadom.
Prema riječima sugovornika upoznatog sa stanjem u sustavu zaštite okoliša, na tom su području prije više od pola stoljeća zakopane bačve s velikim količinama gudronskog otpada.
Riječ je o materijalu koji nastaje kao ostatak određenih procesa u naftnoj industriji. Kiseli gudron može sadržavati sumpornu kiselinu, teške metale i različite ugljikovodike, zbog čega nepravilno zbrinjavanje takvog otpada predstavlja potencijalni rizik za okoliš i podzemne vode.
Na problem se upozoravalo i ranije. Vjesnik je 2007. godine izvijestio o procjenama stručnjaka koji su lokaciju opisivali kao moguću “ekobombu koja svakog trenutka može eksplodirati”.
Posebnu zabrinutost tada je izazivala činjenica da se u blizini nalazi vodocrpilište Petruševec.
“Alarmantno je to što se na 500 metara zračne linije od odlagališta opasnog otpada nalazi vodocrpilište Petruševec, koje napaja cijeli istočni dio grada. Vodocrpilište je zaštićeno i neprekidno se nadzire, ali manji potres može dovesti do katastrofe”, upozoravali su tada stručnjaci zagrebačkog PMF-a.
Zagreb je 2020. godine pogodio snažan potres, no pitanje stanja starog otpada na Savici ponovno nije dobilo veću pozornost javnosti.
Što se nalazi ispod zemlje?
Prema dostupnim informacijama, gudronski otpad nije jedina vrsta materijala koja je tijekom ranijih desetljeća mogla biti odložena na tom području.
Sugovornik navodi i mogućnost da je dio otpada odlagala bivša JNA, pri čemu je dio dokumentacije tijekom godina izgubljen ili uništen. Pojedine ranije informacije spominjale su i navodno odlaganje manjih količina niskoradioaktivnog otpada.
Upravo zbog toga postavlja se pitanje jesu li na području jezera i u blizini vodocrpilišta ikada provedena sva potrebna mjerenja.
“Koliko god to crpilište bilo zaštićeno, opravdano je pitati je li itko ikada mjerio razinu radioaktivnosti u jezeru te u blizini crpilišta”, ističe sugovornik.
Važno je pritom naglasiti da navedene tvrdnje o radioaktivnom otpadu predstavljaju navode koji bi zahtijevali službenu provjeru i odgovarajuća stručna mjerenja.
Problemom se ranije bavila i Zelena akcija, čiji je predsjednik od 2007. do 2012. bio aktualni zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević. Tada je organizirao prosvjede povezane s politikom zaštite okoliša i odnosom države prema potencijalno opasnim lokacijama.
Danas, međutim, pitanje starog otpada na Savici nije među najzastupljenijim ekološkim temama u javnosti.
Pazin također čeka rješenje
Slična situacija godinama postoji i u Pazinu, gdje se u objektima bivše Istraplastike nalazi velika količina nepropisno odloženog otpada.
Prema službenom planu sanacije, riječ je o približno 13.000 tona bala plastike, tekstila i gume. Procijenjeni trošak uklanjanja i zbrinjavanja iznosi oko 8,1 milijun eura s PDV-om.
Ranije se u javnosti najčešće spominjala količina od oko 4000 tona, zbog čega je dodatno pitanje kako je tijekom vremena došlo do tolikog nesrazmjera u procjenama količine otpada.
Poseban problem predstavlja mogućnost požara. Velike količine plastike, tekstila i gume nalaze se u objektima koji su, prema dostupnim opisima, oštećeni, a pojedini dijelovi su i urušeni.
U slučaju požara mogao bi nastati gust dim i različiti produkti izgaranja, dok bi voda korištena za gašenje mogla dodatno opteretiti tlo i podzemne vode.
Zbog toga se pitanje sanacije više ne može promatrati samo kao administrativni ili politički spor oko podjele troškova.
Otpad iz Italije i požar 2024.
Problem na lokaciji u Pazinu povezuje se s tvrtkom Natural Recycling Company d.o.o., koja je 2020. godine u objekte bivše Istraplastike dopremila otpad iz Italije.
Otpad je, prema ranijim procjenama, težio oko 4000 tona i većinom se sastojao od bala plastike, tekstila i gume.
Iako je tvrtka imala dozvolu za gospodarenje otpadom, nadležne institucije naknadno su utvrđivale nepravilnosti povezane s načinom njegova odlaganja.
Situacija je dodatno eskalirala 2024. godine kada je na lokaciji izbio požar, pri čemu je izgorio dio otpada.
Pazin je potom uvršten među šest hrvatskih prioritetnih crnih točaka, a Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, zajedno s Ministarstvom zaštite okoliša i Gradom Pazinom, pokrenuo je aktivnosti vezane uz sanaciju.
Plan izrađen tijekom 2026. godine predviđa uklanjanje i zbrinjavanje približno 13.000 tona otpada, uz procijenjenu vrijednost radova od 8,1 milijun eura s PDV-om.
Tko bi trebao platiti sanaciju?
Jedno od ključnih pitanja u slučaju Pazina jest podjela troškova.
Grad Pazin ističe da nije proizveo niti dovezao sporni otpad i da ne želi snositi trošak za tuđe postupke. S druge strane, institucije moraju pronaći način da se opasan materijal ukloni bez daljnjeg odgađanja.
“Spor oko deset ili petnaest posto troška ne smije biti važniji od sigurnosti ljudi i okoliša. Fond bi trebao platiti 85 posto sanacije, a Grad Pazin 15 posto, uz mogućnost smanjenja gradskog udjela na deset posto”, navodi sugovornik.
Istodobno upozorava na problem koji se pojavljuje u brojnim slučajevima ilegalnog otpada: odgovorni privatni subjekti mogu završiti u stečaju, dok trošak konačno pada na institucije i građane.
Upravo zato ostaje otvoreno pitanje kako osigurati da načelo prema kojem onečišćivač plaća ne ostane samo na papiru.
Politička odgovornost ne bi trebala imati stranačku boju
Slučajevi Gospića, Pazina i Zagreba pokazuju koliko je problem ilegalnog i nepropisno odloženog otpada složen.
Stranka Možemo snažno kritizira Vladu zbog događaja u Gospiću, ali istodobno njezini predstavnici upravljaju Zagrebom i Pazinom, gradovima u kojima također postoje ozbiljni problemi povezani s otpadom.
U Zagrebu se pritom godinama upozorava na lokaciju Savice, dok Pazin još uvijek čeka konačno rješenje problema bivše Istraplastike.
To ne znači da lokalna vlast snosi odgovornost za nastanak otpada koji je tamo dovezen prije njezina mandata. Međutim, ako se od državne vlasti traži politička odgovornost za funkcioniranje sustava, jednako je legitimno postaviti pitanje odgovornosti i prema lokalnim vlastima za rješavanje problema koji se nalaze na njihovu području.
Slična pitanja mogu se postaviti i drugim političkim strankama. Most, primjerice, također traži političku odgovornost u slučaju Gospić, iako je ranije sudjelovao u državnoj vlasti.
Na kraju, problem ilegalnog otpada očito nadilazi pojedinačne stranke i mandate. Hrvatska se suočava s nizom lokacija na kojima se otpad godinama gomilao, dok se odgovornost prebacivala između države, lokalne samouprave, inspekcija i privatnih subjekata.
Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost zaprimio je prijave za velik broj problematičnih lokacija, a među prioritetima su, uz Pazin i Gospić, navedeni Poznanovec, Benkovac, Samobor i Lovinac.
Ako se potvrdi da je takvih lokacija doista toliko, tada više nije riječ samo o pojedinačnim incidentima. Riječ je o problemu sustava koji zahtijeva dugoročno i institucionalno rješenje, bez obzira na to koja politička opcija trenutno upravlja određenim gradom ili državom.
