Partokratija u Srbiji već godinama predstavlja jednu od tema koje izazivaju ozbiljne rasprave o stanju društva, institucija i političkog sistema. Pojam se koristi za opisivanje situacije u kojoj političke stranke imaju snažan utjecaj na različite segmente javnog života, od zapošljavanja i napredovanja do pristupa određenim društvenim uslugama.
U takvom sistemu politička pripadnost i lojalnost mogu postati važniji od stručnosti, iskustva i kvalifikacija. Posljedice toga ne osjećaju samo pojedinci koji traže posao ili žele napredovati u karijeri, već i društvo u cjelini.
Kada stranačka pripadnost postane važnija od znanja
Srpska napredna stranka, predvođena Aleksandrom Vučićem, već godinama ima dominantnu poziciju na političkoj sceni Srbije. Upravo zbog dugotrajne političke dominacije SNS-a, kritičari vlasti često upozoravaju na snažnu povezanost politike i zapošljavanja u javnom sektoru.
Jedna od izjava koja se često koristi kao ilustracija takvog nezadovoljstva glasi:
„Podržavam Vučića, ali sam već 20 godina bez posla“.
Bez obzira na pojedinačne slučajeve i okolnosti koje stoje iza njih, ovakve izjave pokazuju koliko je pitanje političke podobnosti postalo dio javne rasprave o zapošljavanju i društvenoj nejednakosti.
Problem nastaje kada građani počnu vjerovati da obrazovanje, iskustvo i sposobnosti nisu dovoljni za ostvarivanje profesionalnih ciljeva. Takav osjećaj može dovesti do frustracije, nepovjerenja u institucije i uvjerenja da se bez političkih veza teško može napredovati.
Mladi i neiskorišteni potencijal
Partokratija, prema kritikama koje se upućuju takvom sistemu, ne pogađa samo pojedince nego može imati i dugoročne posljedice po razvoj zemlje.
Poseban problem predstavljaju mladi ljudi koji posjeduju znanje, vještine i ambiciju, ali ne pronalaze dovoljno prostora za profesionalni razvoj. Ako takvi ljudi zaključe da u vlastitoj zemlji nemaju jednake prilike, jedan od izlaza postaje odlazak u inozemstvo.
Time zemlja gubi dio vlastitog ljudskog potencijala.
Mladi stručnjaci, znanstvenici, IT stručnjaci, umjetnici i poduzetnici koji bi svoje ideje mogli razvijati u Srbiji svoje prilike sve češće traže u drugim državama. Posljedica nije samo smanjenje broja radno aktivnog stanovništva, već i odlazak novih ideja, znanja i inovacija.
Dugoročno, takav trend može otežati gospodarski i društveni razvoj zemlje.
Mediji kao važan dio problema
Jedan od najvažnijih elemenata političkog sistema predstavlja i odnos vlasti prema medijima.
Kritičari vlasti Aleksandra Vučića godinama upozoravaju na snažan utjecaj vlasti na dio medijskog prostora, posebno kada je riječ o televizijama s nacionalnom frekvencijom. Prema tim ocjenama, pozitivne informacije o radu vlasti često dobivaju znatno više prostora, dok se kritike, prosvjedi, nezadovoljstvo građana i afere prikazuju manje ili se njihov značaj umanjuje.
Takvo stanje može imati ozbiljne posljedice za javni prostor. Građani koji nemaju pristup različitim i neovisnim izvorima informacija teže mogu formirati potpunu sliku o političkim i društvenim događajima.
Istodobno se može stvarati dojam da je politička promjena teško ostvariva, što dodatno može poticati apatiju i pasivnost.
Odlazak mladih postaje dodatni izazov
S problemom političke i društvene stagnacije povezuje se i pitanje odlaska mladih iz Srbije.
Brojni visokoobrazovani ljudi odlaze u druge zemlje kako bi pronašli bolje uvjete za život, zaposlenje i profesionalni razvoj. U javnosti se godinama govori o ozbiljnom problemu odljeva mozgova, posebno među mladima koji svoje znanje mogu lako ponuditi na međunarodnom tržištu rada.
Prema podacima navedenima u analizama ovog problema, značajan dio mladih razmatra mogućnost odlaska iz zemlje.
Svaki takav odlazak predstavlja potencijalni gubitak za društvo. Osim radne snage, država može izgubiti stručnjake, poduzetnike, istraživače i buduće nositelje razvoja.
Ako mladi ljudi svoje najbolje godine odluče graditi izvan Srbije, posljedice se mogu osjećati desetljećima.
Kako prekinuti začarani krug?
Pitanje partokratije zato se ne može svesti samo na političku pripadnost pojedinca. Riječ je o širem pitanju funkcioniranja institucija i povjerenja građana u sustav.
Jedno od ključnih rješenja bilo bi osiguravanje transparentnijeg zapošljavanja i napredovanja, u kojem bi stručnost, obrazovanje i iskustvo imali odlučujuću ulogu.
Istodobno je potrebno jačati neovisne institucije, civilno društvo i medije koji mogu slobodno propitivati odluke vlasti.
Takve promjene ne bi bile važne samo za političku konkurenciju nego i za svakodnevni život građana. Kada ljudi imaju osjećaj da mogu ostvariti svoje ciljeve zahvaljujući vlastitom radu i znanju, povećava se i povjerenje u društvo.
Budućnost ovisi o promjenama
Ako se osjećaj političke zavisnosti nastavi širiti, Srbija bi se mogla suočiti s još većim nepovjerenjem građana prema institucijama i nastavkom odlaska mladih i obrazovanih ljudi.
Zato je pitanje partokratije mnogo šire od odnosa između političkih stranaka. Ono se tiče mogućnosti građana da bez političkih veza pronađu posao, razviju karijeru, pokrenu vlastiti posao i slobodno sudjeluju u društvenom životu.
Za promjenu takvog sustava potrebni su snažnije institucije, veća transparentnost, slobodniji medijski prostor i aktivnije građansko društvo.
Srbija će dugoročno moći iskoristiti svoj puni potencijal tek kada sposobnost, znanje i rad budu važniji od političke podobnosti. Upravo će od toga u velikoj mjeri ovisiti hoće li mladi ljudi svoju budućnost graditi u zemlji ili će je nastaviti tražiti izvan njezinih granica.
