USKOK je danas, navodeći opravdani interes javnosti, objavio službeno vještačenje provedeno u sklopu istrage velike afere povezane s ilegalnim odlaganjem opasnog otpada na području Gospića. Riječ je o stručnom izvješću Instituta za vode “Josip Juraj Strossmayer”, koje donosi zabrinjavajuće podatke o stanju na terenu te potvrđuje da je ilegalno odlagalište u Divoselu utjecalo na onečišćenje lokalnih podzemnih voda mikroplastikom.
Vještaci su uzorke vode uzeli na tri lokacije u blizini odlagališta: uzvodno, neposredno uz samo odlagalište te nizvodno od njega. Rezultati su pokazali veliku razliku među uzorcima. Voda koja dolazi prema lokaciji bila je gotovo bez plastike, dok je voda koja prolazi ispod samog odlagališta sadržavala čak 89 posto ukupno pronađene plastike. Na objavljene rezultate osvrnuo se i predsjednik Bloka umirovljenici zajedno Milivoj Špika, čiju objavu prenosimo u cijelosti.
“Od Gospića do Varaždina, Plenkoviću, koliko još “lokacija” postoji? Posljednja USKOK-ova objava nalaza potvrđuje da Gospić više nije izolirani slučaj jer se priča o ilegalnom zakopavanju i nezakonitom postupanju sa otpadom širi, a sa njom se širi i pitanje političke i institucionalne odgovornosti.
“Ovdje više ne govorimo o političkim interpretacijama”
Nakon što je USKOK objavio rezultate vještačenja povezanog s Gospićem, javnosti je omogućio uvid i u još dva dokumenta. Jedan se odnosi na vještačenje lokacije nekadašnje tvornice Florijan Bobić u Varaždinu, dok se drugi bavi analizom mikroplastike u podzemnim vodama na području Gospića.
USKOK navodi da u kaznenom postupku istražuje sumnje na više kaznenih djela protiv okoliša i gospodarstva te da se istraga odnosi na više lokacija, među kojima su Gospić, Varaždin i Benkovac. Objavljivanjem ovih dokumenata dodatno se otvara pitanje pokušaja da se cijeli slučaj predstavi isključivo kao politička reakcija oporbe ili lokalna priča bez šireg značaja.
Ovdje više ne govorimo o političkim interpretacijama već o službenim dokumentima državnih institucija i stručnih ustanova koje su angažirane u kaznenoj istrazi. Oni ukazuju na ozbiljne posljedice mogućih institucionalnih propusta, dok će se pitanje eventualne kaznene odgovornosti utvrđivati kroz postupke institucija nadležnih za takva pitanja.
“Varaždin sada pokazuje da se ovo ne može zatvoriti na granicama Like”
Kako se prostor za javne nastupe i političke poruke predsjednika Vlade smanjuje, sve je izraženije pitanje građana koliko još lokacija poput onih u Gospiću i Varaždinu postoji na području Hrvatske. Tko je godinama trebao kontrolirati gdje završava otpad, tko je izdavao potrebne dozvole, tko je nadzirao njihovo provođenje i tko je reagirao kada su se pravila eventualno zaobilazila?
Sve važnije postaje i pitanje političke odgovornosti za moguće propuste državnog sustava. Na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu građani su poručili da ne žele prihvatiti šutnju, prebacivanje odgovornosti ni čekanje da određeni problem preraste u ozbiljniju situaciju. Gospić je tako postao simbol šireg pitanja o odgovornosti i nadzoru gospodarenja otpadom.
Varaždin sada pokazuje da se cijeli slučaj ne može promatrati samo kroz područje Like, dok bi eventualne nove lokacije mogle dodatno usmjeriti razvoj priče. Ako se istrage i stručni nalazi budu širili na nove lokacije, razumljivo je da građani postavljaju dodatna pitanja, uključujući i ono bi li USKOK mogao otvoriti nova područja istrage, pa i ona koja bi se odnosila na Grad Zagreb.
“Koliko je toga još zakopano diljem Hrvatske?”
Iako nitko ne tvrdi da je Zagreb predmet USKOK-ove istrage, u političkim okolnostima koje su trenutno posebno osjetljive za HDZ, a još više za premijera Plenkovića, ne treba unaprijed isključivati mogućnost novih pitanja i provjera. Ono što bi Plenković, prije nego što njegov politički mandat jednog dana bude dio prošlosti, trebao objasniti jest je li sustav funkcionirao.
Ako jest, neka pokaže na koji je način funkcionirao, a ako nije, trebalo bi utvrditi odgovornost svih koji su eventualno propustili obaviti svoje obveze, uključujući i odgovorne na najvišim razinama vlasti. Hrvatska ne bi smjela postati odlagalište otpada iz drugih dijelova Europe, a građani ne bi smjeli snositi posljedice nečijeg nemara, šutnje ili interesa za profit.
Pitanje više nije samo što je završilo pod zemljom u Gospiću. Sve se glasnije postavlja pitanje koliko je sličnih slučajeva još moguće pronaći diljem Hrvatske. Građani imaju pravo znati tko je godinama bio zadužen da takve stvari nadzire i tko je eventualno mogao znati ili vidjeti što se događa, a “nije znao ni vidio”, poručio je Špika.
