Informacije iz klasificiranog izvješća Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), koje je predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ranko Ostojić iznio u javnost nakon zatvorene sjednice, otvorile su novo političko i pravno pitanje povezano s aferom nezakonitog odlaganja otpada u Gospiću.
Dok Ostojić tvrdi da je postupao u javnom interesu, njegovi politički kritičari smatraju da je neovlaštenim iznošenjem podataka mogao prekršiti propise o zaštiti klasificiranih informacija.
U raspravi se spominje i mogućnost kaznenog postupka, no zasad nije utvrđeno da je Ostojić počinio kazneno djelo niti je poznato hoće li nadležna tijela pokrenuti postupak protiv njega.
Što se dogodilo na zatvorenoj sjednici odbora?
Saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost održao je 1. listopada zatvorenu sjednicu posvećenu slučaju nezakonitog odlaganja otpada u Gospiću.
Sjednicom je predsjedao SDP-ov Ranko Ostojić, a raspravljalo se o tome kako je više od 30 tisuća tona otpada moglo završiti na spornoj lokaciji bez pravodobne reakcije nadležnih institucija.
Na sjednici su sudjelovali predstavnici Državnog inspektorata, Državnog odvjetništva i Carinske uprave.
Poziv je bio upućen i čelnicima SOA-e, koji nisu osobno prisustvovali sjednici, ali su odboru dostavili pisano izvješće s oznakom tajnosti.
Prema informacijama koje je nakon sjednice iznio Ostojić, SOA je još 2022. godine raspolagala saznanjima o dovoženju otpada u Gospić.
Agencija je, prema tim navodima, informacije proslijedila policiji, USKOK-u i Državnom inspektoratu.
Ostojić javno iznio dio sadržaja izvješća
Nakon završetka zatvorene sjednice Ostojić je pred novinarima govorio o informacijama iz SOA-ina dokumenta.
Posebnu pozornost izazvala je njegova tvrdnja da je obavještajna agencija još 2022. godine upozorila nadležne institucije na aktivnosti povezane s otpadom u Gospiću.
Takvo otkriće otvorilo je pitanje jesu li policija, USKOK i Državni inspektorat pravodobno reagirali na zaprimljene informacije.
Istodobno se pojavila dvojba je li predsjednik saborskog odbora imao pravo javno iznijeti sadržaj dokumenta koji je odboru dostavljen kao klasificirani materijal.
Sjednica je bila zatvorena za javnost, a sudionicima nije bilo dopušteno korištenje mobilnih telefona.
Pravila o postupanju s klasificiranim podacima obvezuju osobe koje imaju pristup takvim informacijama, uključujući saborske zastupnike koji sudjeluju u radu nadležnih odbora.
HDZ-ov Sanader prozvao predsjednika odbora
Na Ostojićev istup reagirao je HDZ-ov zastupnik Ante Sanader, također član saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.
Upozorio je na odgovornost osoba koje javno iznose podatke sa zatvorenih sjednica.
“Oni koji su vam iznosili te podatke imaju svoju odgovornost. Ja nisam iznad zakona, a on ne poštuje zakon ni ono što je potpisao, to najbolje pokazuje kakvog smo ministra unutarnjih poslova imali”, rekao je HDZ-ovac.
Sanaderova izjava otvorila je pitanje mogućih pravnih posljedica Ostojićeva postupanja.
Međutim, za utvrđivanje eventualne kaznene odgovornosti potrebno je razjasniti točan sadržaj iznesenih informacija, njihov stupanj tajnosti i okolnosti u kojima su objavljene.
Može li se primijeniti Kazneni zakon?
Jedno od pravnih pitanja koje se pojavilo odnosi se na članak 347. Kaznenog zakona, koji uređuje kazneno djelo odavanja tajnih podataka.
Prema prvom stavku tog članka, za neovlašteno otkrivanje povjerenih tajnih podataka pod zakonom propisanim uvjetima predviđena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Ipak, sama činjenica da je netko javno govorio o sadržaju klasificiranog dokumenta nije dovoljna za automatski zaključak da su ostvarena sva obilježja kaznenog djela.
U eventualnom postupku moralo bi se utvrditi koji su podaci otkriveni, je li njihovo iznošenje bilo neovlašteno i jesu li ispunjeni ostali zakonski uvjeti.
Dodatno je važno pitanje zaštite javnog interesa, osobito kada se objavljene informacije odnose na moguće propuste državnih institucija.
Spominje se i Zakon o tajnosti podataka
Osim Kaznenog zakona, u raspravi se navodi i Zakon o tajnosti podataka.
Tim su propisom uređene obveze osoba koje imaju pristup klasificiranim informacijama.
Članovi saborskih odbora koji rade s takvim dokumentima dužni su poštovati propisane sigurnosne postupke i pravila čuvanja tajnosti.
Prema navodima iznesenima u javnosti, sudionici zatvorenih sjednica potpisuju izjave kojima potvrđuju obvezu zaštite povjerljivih informacija.
Ostojićevi kritičari smatraju da se podaci iz SOA-ina izvješća nisu smjeli javno iznositi prije eventualnog službenog skidanja oznake tajnosti.
S druge strane, ostaje pitanje mogu li okolnosti slučaja i interes javnosti utjecati na pravnu ocjenu njegova postupanja.
Je li mogao ugroziti obavještajne izvore?
Pojedini kritičari Ostojićeva istupa upozoravaju i na moguće sigurnosne posljedice objavljivanja informacija iz obavještajnih izvješća.
Prema njihovu tumačenju, javno iznošenje podataka o tome kada je SOA došla do određenih saznanja i kako ih je prikupljala može otežati zaštitu izvora i operativnih metoda.
Posebno se problematizira spominjanje mogućeg izvora informacija na terenu.
Međutim, iz dostupnih navoda nije moguće zaključiti je li konkretan izvor doista identificiran ili ugrožen.
Takvu bi procjenu mogla dati nadležna sigurnosna tijela na temelju stvarnog sadržaja dokumenta i informacija koje su objavljene.
Otvoreno i pitanje utjecaja na istragu
Dodatnu pozornost izazvala je činjenica da je glavni državni odvjetnik Ivan Turudić približno u isto vrijeme najavio proširenje istrage povezane sa slučajem Gospić.
Zbog toga se postavlja pitanje može li javno otkrivanje određenih informacija utjecati na daljnje istražne radnje.
Kritičari smatraju da bi prerano objavljivanje podataka moglo upozoriti osobe obuhvaćene istragom na saznanja kojima raspolažu nadležne institucije.
Ipak, nema potvrde da je Ostojićev istup konkretno otežao istragu ili prouzročio štetu kaznenom postupku.
Za takav zaključak bili bi potrebni nalazi nadležnih tijela.
Sandra Benčić zatražila deklasifikaciju dokumenata
U raspravu se uključila i saborska zastupnica Možemo Sandra Benčić.
Ona je objavila da je službeno zatražila deklasifikaciju SOA-inih dokumenata i izvješća povezanih sa slučajem nezakonitog odlaganja otpada u Lici.
Takav bi postupak, ako ga odobri nadležno tijelo, omogućio javnosti uvid u informacije koje su trenutačno zaštićene oznakom tajnosti.
No zahtjev za deklasifikaciju sam po sebi ne znači da dokument odmah prestaje biti klasificiran.
U trenutku Ostojićeva obraćanja novinarima dokument je, prema navodima iz slučaja, i dalje imao oznaku tajnosti.
Upravo je ta okolnost postala središnji argument onih koji upozoravaju na moguće kršenje sigurnosnih pravila.
Što je sa zastupničkim imunitetom?
Ranko Ostojić kao saborski zastupnik uživa parlamentarni imunitet, što je važno za eventualno pokretanje kaznenog postupka.
Ako bi nadležna tijela odlučila zatražiti kazneni progon za djelo obuhvaćeno zastupničkim imunitetom, morala bi se provesti odgovarajuća saborska procedura.
Zahtjev se upućuje Hrvatskom saboru, a o njemu raspravlja Mandatno-imunitetno povjerenstvo.
Povjerenstvo razmatra okolnosti i daje prijedlog odluke, nakon čega o pitanju imuniteta, u skladu s propisanom procedurom, odlučuje Sabor.
Skidanje imuniteta ne znači da je zastupnik kriv, nego omogućuje vođenje postupka za koji je potrebno saborsko odobrenje.
Jednako tako, zastupnički imunitet ne predstavlja automatsku zaštitu od svake vrste pravne odgovornosti.
Hrvatska je i ranije imala afere s tajnim dokumentima
Pitanje objavljivanja klasificiranih informacija već se više puta pojavljivalo u hrvatskom političkom životu.
Jedan od poznatijih slučajeva povezan je s radom nekadašnje Protuobavještajne agencije (POA) početkom dvijetisućitih.
U javnosti su se tada pojavljivale informacije o tajnim operacijama, praćenju novinara i političara te postupanju sigurnosnih službi.
Posebnu pozornost izazvala je afera povezana s novinarkom Helenom Puljiz.
Sukobi oko nadzora obavještajnog sustava i objavljivanja povjerljivih informacija rezultirali su političkim raspravama i promjenama u vrhu agencije, ali nisu doveli do kaznenog progona zastupnika zbog spomenutih javnih istupa.
Slučaj Mesićevih transkripata
Nakon 2000. godine veliku političku raspravu izazvalo je i pitanje predsjedničkih transkripata iz vremena Franje Tuđmana.
Tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića pojedine političke stranke i braniteljske organizacije optuživale su za neovlašteno otkrivanje povjerljivih dokumenata.
Optužbe su se odnosile na pristup predsjedničkim arhivima i dostavljanje dokumenata istražiteljima Haškog suda.
Mesić je tvrdio da je suradnja s međunarodnim pravosuđem bila obveza Republike Hrvatske i da dokumenti nisu predani nezakonito.
Unatoč dugotrajnim političkim prijeporima, zbog tih optužbi nije pokrenut kazneni postupak protiv njega.
Povjerljivi dokumenti u aferama Gotovina i Kamioni
Slična pitanja pojavila su se i tijekom potrage za generalom Antom Gotovinom.
U javnost je tada dospjelo povjerljivo izvješće POA-e o mogućoj mreži njegovih pomagača, koje je sadržavalo informacije o osobama i operativnim saznanjima sigurnosne službe.
Objava je izazvala političke i sigurnosne prijepore te otvorila pitanje zaštite izvora i metoda obavještajnog rada.
Problemi s curenjem povjerljivih dokumenata pojavljivali su se i tijekom afere Kamioni, povezane s nekadašnjim ministrom obrane Berislavom Rončevićem.
Tijekom političkih i pravosudnih rasprava u medijima su objavljivani dokumenti iz Ministarstva obrane, a unutar sustava provjeravalo se kako su informacije dospjele u javnost.
Ti primjeri pokazuju da se pitanje granice između zaštite tajnosti i prava javnosti na informacije ponavljalo u različitim političkim okolnostima.
Slučaj Varga i Curić otvorio pitanje odavanja informacija iz istrage
Među novijim slučajevima posebno se izdvaja afera povezana s bivšim policijskim informatičarom Franjom Vargom.
Varga je izrađivao lažnu SMS korespondenciju koja se povezivala s pokušajima diskreditiranja pravosudnih dužnosnika u predmetima vezanima uz Zdravka Mamića i Ivicu Todorića.
Blaž Curić, povezan s tadašnjim visokim HDZ-ovim dužnosnikom Milijanom Brkićem, bio je obuhvaćen postupkom zbog dojavljivanja informacija o tajnim istražnim radnjama.
Prema navodima iz tog slučaja, Curić je Vargu upozorio da se nalazi pod nadzorom i da mu prijeti uhićenje.
Curić je zbog svojeg postupanja osuđen na dvije godine zatvora.
Za razliku od saborskih zastupnika, nije imao parlamentarni imunitet.
Ipak, pravne okolnosti tog predmeta razlikuju se od pitanja Ostojićeva javnog istupa, pa se iz njega ne može automatski izvoditi zaključak o mogućoj odgovornosti predsjednika saborskog odbora.
Ostojića su i ranije pratile političke optužbe
Ranko Ostojić tijekom svoje političke karijere već se suočavao s optužbama povezanima s radom policijskog i sigurnosnog sustava.
Dok je obnašao dužnost ministra unutarnjih poslova, HDZ-ovi političari optuživali su MUP za navodno neovlašteno prikupljanje podataka o telefonskim kontaktima pojedinih dužnosnika i poslovnih ljudi.
Ostojić je takve optužbe odbacivao, tvrdeći da je policija postupala u skladu sa zakonom i istraživala osobe koje su neovlašteno odavale podatke iz istraga.
Politički sukobi pojavili su se i nakon smjene tadašnjeg ministra financija Slavka Linića.
Linić je optuživao Ostojića i tadašnjeg premijera Zorana Milanovića za navodno nezakonito praćenje i prisluškivanje.
Ostojić je odbacio optužbe te zatražio nadzor nad postupanjem policije.
Naknadni saborski nadzor potvrdio je da navodnog nadzora nije bilo.
Spominjale su se i optužbe povezane s Božom Petrovom
Krajem 2015. godine Ostojić se našao na meti novih političkih optužbi.
Pojedini HDZ-ovi dužnosnici tvrdili su da je bio povezan s navodnim praćenjem tadašnjeg čelnika Mosta Bože Petrova tijekom pregovora o sastavljanju Vlade.
Ostojić je takve tvrdnje odbacivao te protiv osoba koje su ga optuživale podnosio privatne tužbe zbog klevete.
Ti raniji slučajevi dio su njegove političke biografije, ali sami po sebi ne predstavljaju dokaz o zakonitosti ili nezakonitosti postupanja u aktualnom slučaju.
Ostojić poručio da se ne boji postupka
Nakon kritika zbog iznošenja informacija iz SOA-ina izvješća, Ostojić je poručio da se ne boji političkih pritisaka.
Pozvao je vladajuće da pokrenu postupak skidanja njegova zastupničkog imuniteta ako smatraju da je počinio kazneno djelo.
Svoj je istup opravdao javnim interesom i potrebom da se razjasni jesu li nadležne institucije godinama raspolagale informacijama o nezakonitom odlaganju otpada u Gospiću.
Time je jasno pokazao da ne prihvaća kritike prema kojima je javnim iznošenjem podataka postupio protivno svojim dužnostima.
Međutim, konačna pravna ocjena takvog postupanja nije u nadležnosti političkih stranaka, nego nadležnih pravosudnih tijela.
Hoće li se tražiti skidanje imuniteta?
Mogućnost pokretanja kaznenog postupka protiv Ostojića zasad ostaje otvoreno pitanje.
S jedne strane, kritičari smatraju da bi objavljivanje podataka iz klasificiranog dokumenta trebalo biti predmet pravne provjere.
S druge strane, Ostojić ističe da je javnosti otkrio informacije koje su važne za razumijevanje mogućih propusta u radu državnih institucija.
Takav slučaj otvara i pitanje odnosa između zaštite nacionalne sigurnosti i prava građana da budu informirani o postupanju tijela javne vlasti.
Eventualna odluka o kaznenom progonu morala bi se temeljiti na zakonu i utvrđenim činjenicama, a ne samo na političkim ocjenama.
Slučaj Gospića dobio novu dimenziju
Afera nezakonitog odlaganja otpada u Gospiću tako je otvorila dva povezana, ali odvojena pitanja.
Prvo je odgovornost osoba i institucija koje su trebale spriječiti nezakonito postupanje s otpadom.
Drugo je pitanje zakonitosti objavljivanja informacija iz klasificiranog izvješća SOA-e.
Ostojićev istup dodatno je usmjerio pozornost na tvrdnje da su nadležna tijela još 2022. godine bila upozorena na aktivnosti povezane s Gospićem.
Istodobno je izazvao raspravu o granicama ovlasti saborskih zastupnika koji imaju pristup tajnim dokumentima.
Hoće li taj slučaj ostati predmet političkog sukoba ili će dovesti do formalnog pravosudnog postupka, ovisit će o postupanju nadležnih institucija i eventualnim zahtjevima za skidanje zastupničkog imuniteta.
