Predsjednik Republike Zoran Milanović odbacio je ideju referenduma o izlasku Hrvatske iz Europske unije, ali je pozvao na otvorenu raspravu o tome što Hrvatska članstvom dobiva i koliko prostora ima za zastupanje svojih interesa. O tome je govorio u ponedjeljak, 9. studenoga, na svečanoj sjednici Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, održanoj u povodu 64. obljetnice osnutka fakulteta.
Milanović smatra da referendum o izlasku iz Unije u sadašnjim okolnostima nije ni realan ni razuman. Istodobno je upozorio da članstvo ne bi smjelo biti razlog da se izbjegavaju pitanja o vanjskoj politici, nacionalnoj sigurnosti i gospodarskim učincima odluka donesenih na europskoj razini. U govoru nije najavio promjenu hrvatskog statusa u Uniji.
Koliko prostora Hrvatska ima za vlastitu politiku
Predsjednik je posebno kritizirao način na koji Europska unija oblikuje zajedničku vanjsku politiku. Prema njegovoj ocjeni, među članicama nema dovoljno suglasnosti da bi ona funkcionirala onako kako je zamišljena. Pritom ga zanima koliko Hrvatska unutar takvog sustava može samostalno zastupati svoje interese kada se oni razlikuju od stajališta drugih država članica.
Osvrnuo se i na način odabira dužnosnika koji predstavljaju Uniju u međunarodnim odnosima. Kao primjere spomenuo je bivše visoke predstavnice za vanjsku politiku Federicu Mogherini i Catherine Ashton. Kritizirao je činjenicu da građani o osobama na tim dužnostima ne odlučuju izravno na izborima. Time je otvorio pitanje kome ti dužnosnici politički odgovaraju za odluke i poruke koje iznose u ime Unije.
Usporedba sa Srbijom
Milanović je gospodarske učinke članstva otvorio usporedbom Hrvatske i Srbije. Naveo je da je hrvatsko gospodarstvo u posljednjem desetljeću prosječno raslo oko 2,5 posto godišnje. Podsjetio je pritom na europska sredstva dostupna Hrvatskoj, uključujući pomoć povezanu s obnovom nakon potresa i ublažavanjem posljedica pandemije.
Prema njegovoj ocjeni, Srbija je u približno istom razdoblju ostvarivala sličan rast iako nije članica Unije i nije imala usporediv pristup europskim fondovima. Spomenuo je i ulaganja iz drugih država. Usporedbom je otvorio pitanje koliko se ukupni rast može pripisati članstvu, a koliko drugim okolnostima.
Slične stope rasta same po sebi ne pokazuju kakav bi rezultat Hrvatska ostvarila izvan Unije. Za takvu bi procjenu trebalo uzeti u obzir početnu razvijenost dviju zemalja, različite izvore ulaganja i promjene u njihovim gospodarstvima. Članstvo se odražava i na područja koja jedna stopa rasta ne može obuhvatiti, od pristupa jedinstvenom tržištu do mogućnosti rada i studiranja u drugim državama članicama.
Zašto je rasprava važna građanima
Za ljude u Hrvatskoj pitanje koristi od članstva može se svesti na konkretne primjere: kako se financira obnova nakon potresa, što jedinstveno tržište znači poduzećima koja izvoze i koje mogućnosti građani imaju kada se žele zaposliti ili obrazovati u drugoj članici. S druge strane, rasprava o vanjskoj politici otvara pitanje kako Hrvatska zastupa vlastite interese kada se članice ne slažu o zajedničkom odgovoru.
Milanović je u širem dijelu govora naglasio i odgovornost ljudi na javnim dužnostima. Osvrnuo se na prijepore oko ustavnih sudova u Hrvatskoj i Poljskoj te na nasilni upad u američki Kongres 6. siječnja 2021. Te je primjere spomenuo govoreći o potrebi da se politička neslaganja rješavaju raspravom. Pred studentima je tako branio pravo da se preispituju odluke europskih institucija, dok je mogućnost referenduma o izlasku Hrvatske u sadašnjim okolnostima odbacio.
