Svatko se barem jednom našao u situaciji da nakon obilnog ručka ili večere sjedne ispred televizora i, iako je potpuno sit, ipak poželi nešto grickati. Taj „lažni“ osjećaj gladi koji se pojavljuje bez stvarne potrebe za hranom nije slučajan, a novo istraživanje objavljeno u časopisu Appetite donosi detaljniji uvid u to zašto se to događa, prenosi Real Simple.
Prema rezultatima istraživanja, takozvani „okidači za hranu“ djeluju poput naučenih navika. Riječ je o automatskim reakcijama koje se razvijaju tijekom života kroz povezivanje hrane s osjećajem nagrade i zadovoljstva.
Kako objašnjava Thomas Sambrook, predavač psihologije na Sveučilištu East Anglia i suautor istraživanja: „Ovi uobičajeni moždani odgovori mogu djelovati neovisno o našim svjesnim odlukama. Dakle, iako možda mislite da jedete jer ste gladni, vaš mozak možda jednostavno slijedi dobro uhodani scenarij.“
Što su zapravo “food cues”?
Stručnjaci pojam food cues objašnjavaju kao različite podražaje koji privlače našu pažnju prema hrani i pokreću prirodni impuls za njezinim traženjem.
Kako navodi Timothy Frie, neuroznanstvenik prehrane i predsjednik Nacionalne akademije neuronutricije, ovi okidači mogu biti:
– osjetilni (miris, izgled hrane)
– okolišni (vrijeme, mjesto)
– društveni (ljudi s kojima se nalazimo)
– unutarnji (emocije, stres, umor ili sjećanja)
„Mozak uči te asocijacije putem asocijativnog uvjetovanja“, objašnjava Frie. „Ponavljana povezivanja, poput jedenja kokica tijekom gledanja filmova, povezuju određeni znak s očekivanim ishodom. Kada se znak pojavi, mozak stvara predviđanje: hrana i nagrada povezana s konzumiranjem hrane dolaze. To predviđanje aktivira krugove nagrade i motivacije, posebno dopaminergičke putove, i priprema tijelo za jelo.“
U tom trenutku može doći do pojačanog lučenja sline i usmjeravanja pažnje prema hrani, čak i kada stvarna glad nije prisutna. Zanimljivo je da, prema istraživanju, reagiranje na ove okidače nije nužno povezano sa slabom samokontrolom – čak i vrlo disciplinirane osobe mogu reagirati automatski.
Frie također ističe da ovakvi okidači nisu povezani samo s prejedanjem, već mogu imati ulogu i kod nedovoljnog unosa hrane kod određenih skupina ljudi.
Fizička i emocionalna glad – ključna razlika
Stručnjaci razlikuju fizičku i emocionalnu glad, a upravo ta razlika često objašnjava zašto posežemo za hranom čak i kada naše tijelo nema stvarnu potrebu za njom.
Fizička glad:
– pojavljuje se postupno
– može se zadovoljiti različitim vrstama hrane
– može se odgoditi
– ne uzrokuje osjećaj krivnje nakon jela
Emocionalna glad:
– javlja se iznenada
– često djeluje kao da je ne možemo zadovoljiti
– zahtijeva brzo zadovoljenje
– često je usmjerena prema određenim vrstama hrane
– može izazvati osjećaj krivnje ili srama
„Emocionalno jedenje znak je da smo se udaljili od signala našeg tijela o fizičkoj gladi“, kaže Baker. „Umjesto toga, jedemo jer osjećamo emociju, često stres – ili je određeno doba dana, s određenim smo ljudima ili na određenom mjestu itd.“
Stručnjaci objašnjavaju da postoje dvije vrste gladi: homeostatska i hedonička. Dok je prva povezana sa stvarnom potrebom tijela za energijom, druga proizlazi iz želje za užitkom. Upravo se kod hedoničke gladi javlja psihološka potreba za hranom iako smo fizički siti.
„Hedonistička glad posredovana je područjima mozga poput amigdale, hipokampusa i striatuma, koja kodiraju pamćenje i vrijednost nagrade“, kaže Frie. „Ovi sustavi mogu nadjačati signale sitosti iz hipotalamusa.“
Mozak kroz ponavljanje uči povezivati određene situacije s hranom, a taj se obrazac s vremenom dodatno učvršćuje, posebno kod hrane bogate mastima i šećerima koja snažnije aktivira dopaminski sustav. Stručnjaci također naglašavaju da osobe koje se suočavaju s poremećajima prehrane ili visokim razinama stresa mogu imati poteškoća u prepoznavanju signala gladi i sitosti, što dodatno otežava odnos prema hrani.
Kako prepoznati i kontrolirati okidače?
Iako su ovi obrasci duboko usađeni, moguće ih je postupno promijeniti.
Stručnjaci preporučuju nekoliko koraka:
Prepoznajte uzrok
Važno je razlikovati stvarnu glad od potrebe za utjehom, navikom ili odvraćanjem pažnje.
Napravite pauzu prije jela
Kratko odgađanje impulsa može pomoći mozgu da ponovno procijeni postoji li stvarna potreba za hranom.
Promijenite okruženje
Bolja organizacija hrane i svakodnevnih navika može smanjiti učestalost pojavljivanja okidača.
Budite strpljivi
Promjena navika zahtijeva vrijeme i ponavljanje jer mozak postupno usvaja nove obrasce ponašanja.
Vježbajte mindful eating
Svjesno jedenje bez ometanja može pomoći u boljem prepoznavanju signala koje šalje tijelo.
Na kraju, iako se ponekad čini da posežemo za hranom „bez razloga“, znanost pokazuje da iza toga stoji složena kombinacija navika, rada mozga i emocija, a ne samo osjećaj gladi.
