“Ja, ja, ja, evo još malo mene, pa onda opet ja. Pa dugo nitko, pa onda opet ja. Milanović sve manje izgleda kao napuhani egocentrik, a sve više kao patetični, iskompleksirani narcis. Možda su ga stigle godine pa taj nekoć “zgodni dečec”, a danas debeli, mrzovoljni, isluženi političar na rubu treće životne dobi, pokušava gubitak nekoć dobrog izgleda i tko zna čega još kompenzirati infantilnim durenjem i pokušajima dokazivanja da ima većeg od onog drugog tipa.”

Predsjednik Republike Zoran Milanović ponovno se našao u središtu političkih prijepora nakon što je odbio dati zeleno svjetlo za sudjelovanje pripadnika Hrvatske vojske na tradicionalnom vojnom mimohodu u Parizu povodom francuskog nacionalnog praznika 14. srpnja. Odluka je izazvala oštre reakcije iz Vlade, koja tvrdi da je riječ o pitanju koje je jasno uređeno Zakonom o obrani te da predsjednik pritom nema ovlasti blokirati odluku ministra obrane.

Prema stajalištu Vlade, riječ je o protokolarno-ceremonijalnoj aktivnosti za koju odluku donosi ministar obrane, dok predsjednik smatra da kao vrhovni zapovjednik mora imati završnu riječ kada je riječ o angažmanu Hrvatske vojske izvan granica države.

Milanović je svoju odluku obrazložio tvrdnjom da je upravo on osoba koja odlučuje o takvim pitanjima.

“O tome (sudjelovanju HV-a u Parizu, op. MH) odlučivat će vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske, a to sam ja, izabran voljom hrvatskih građana.”

Takva izjava izazvala je brojne reakcije jer dio pravnih stručnjaka smatra kako se predsjednik poziva na ovlasti koje u ovom konkretnom slučaju nisu predviđene zakonom.

Stari zakon, novo tumačenje

Posebnu pozornost izaziva činjenica da je upravo tijekom Milanovićevog mandata na čelu Vlade donesen Zakon o obrani koji danas regulira ovu proceduru. U članku 69. jasno je navedeno kako odluku o prelasku državne granice radi protokolarnih i ceremonijalnih aktivnosti donosi ministar obrane.

Upravo zbog toga iz Vlade smatraju kako ovdje ne postoji prostor za različita tumačenja.

Podsjeća se i da Hrvatska nije prvi put sudjelovala na vojnoj svečanosti u Francuskoj. Još 2013. godine, dok je Milanović bio predsjednik Vlade, Hrvatska je na mimohod u Pariz poslala znatno veći broj vojnika nego što je planirano ove godine.

Na službenim stranicama Ministarstva obrane ostalo je zabilježeno:

“Na predsjedničkoj tribini gosti francuskog predsjednika Francoisa Hollandea bili su glavni tajnik UN-a Ban Ki-oon i hrvatski predsjednik Ivo Josipović, a među ostalim visokim uzvanicima bili su nazočni ministar obrane RH Ante Kotromanović i načelnik Glavnog stožera OS RH, general Drago Lovrić.”

Tada sudjelovanje hrvatskih vojnika nije bilo predmet političkog sukoba niti se dovodila u pitanje zakonitost odluke.

Rasprava o Francuskoj i Rafaleima

Predsjednik je posljednjih mjeseci u više navrata kritizirao francusku politiku, posebno nakon što je Srbija dogovorila kupnju borbenih zrakoplova Rafale.

Milanović pritom tvrdi kako je Srbija dobila bolje opremljene zrakoplove od Hrvatske.

Međutim, vojni analitičari podsjećaju kako Hrvatska raspolaže inačicom F3R, koja je u trenutku ugovaranja predstavljala najmoderniji standard proizvodnje. Verzija F4, koju će Srbija dobiti tek za nekoliko godina, tada još nije bila operativna.

Osim toga, hrvatski Rafalei koriste NATO-ove komunikacijske i borbene sustave, kojima Srbija nema pristup jer nije članica Saveza. To znači da će hrvatski zrakoplovi tijekom modernizacije biti nadograđeni na novi standard, dok će srpski avioni imati ograničenja u korištenju dijela mogućnosti koje F4 donosi.

Zbog toga dio stručnjaka smatra da usporedbe dviju nabava nisu u potpunosti opravdane.

Problem koji pogađa Glavni stožer

Najosjetljiviji dio cijelog slučaja odnosi se na načelnika Glavnog stožera, generala Tihomira Kundida.

Prema Zakonu o obrani, načelnik Glavnog stožera zadužen je za provedbu odluke ministra obrane kada je riječ o ovakvim protokolarnim aktivnostima.

Istodobno, predsjednik Republike ima ovlast razriješiti načelnika Glavnog stožera, što ga stavlja u vrlo neugodnu poziciju između dvije institucije koje zastupaju potpuno suprotna stajališta.

U Vladi smatraju da Kundid mora postupiti prema zakonu i provesti odluku ministra obrane, dok predsjednik očekuje da se poštuje njegova zapovijed.

Takva situacija otvara pitanje može li se načelnik Glavnog stožera uopće naći u položaju u kojem će, bez obzira na odluku, izgubiti povjerenje jedne od dvije strane.

Upravo zbog toga cijeli slučaj prerasta običan politički sukob i postaje ozbiljno institucionalno pitanje koje bi moglo imati dugoročnije posljedice na odnose između Pantovčaka i Banskih dvora.

Milanovićev zaokret i pitanje dosljednosti

U političkim raspravama posljednjih dana često se podsjeća na razdoblje kada je Zoran Milanović bio predsjednik Vlade. Tada je, tvrde njegovi kritičari, zastupao sasvim drugačije stavove o odnosu predsjednika Republike i izvršne vlasti nego danas.

Jedan od najčešće spominjanih primjera odnosi se na organizaciju vojnog mimohoda povodom 20. obljetnice Oluje 2015. godine. Tadašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović zalagala se da se središnja proslava održi u Kninu, dok je Vlada na čelu s Milanovićem inzistirala na mimohodu u Zagrebu.

U tom razdoblju iz Banskih dvora više je puta naglašavano da operativne odluke o funkcioniranju Hrvatske vojske u mirnodopskim okolnostima donose Vlada i Ministarstvo obrane, dok predsjednik Republike ima drugačiju ustavnu ulogu.

Kritičari sada tvrde da Milanović zastupa potpuno suprotnu interpretaciju nego prije desetak godina, kada je upravo njegova Vlada isticala važnost zakonskih procedura i nadležnosti izvršne vlasti.

Sve se lomi na jednom članku Zakona o obrani

Središnje mjesto cijelog spora zauzima članak 69. Zakona o obrani.

Prema tumačenju koje iznose brojni pravni stručnjaci, odluku o prelasku državne granice radi protokolarnih i ceremonijalnih aktivnosti donosi ministar obrane.

Upravo zato Vlada smatra da predsjednik nije imao pravnu osnovu zabraniti odlazak hrvatskih vojnika u Pariz.

S druge strane, Milanović tvrdi da vrhovni zapovjednik mora imati završnu riječ kada je riječ o uporabi Hrvatske vojske, bez obzira na vrstu aktivnosti.

Takvo različito tumačenje dovelo je do još jednog ozbiljnog sukoba između Pantovčaka i Banskih dvora, a pojedini analitičari upozoravaju da bi cijeli slučaj mogao završiti i pred Ustavnim sudom.

Neugodna pozicija načelnika Glavnog stožera

Posebno osjetljiv položaj ima načelnik Glavnog stožera Tihomir Kundid.

Ako provede odluku ministra obrane, mogao bi izgubiti povjerenje predsjednika Republike.

Ako posluša predsjednika, mogao bi se suočiti s kritikama da nije postupio u skladu sa zakonom.

Upravo zbog toga mnogi smatraju da se našao između dviju institucija koje imaju potpuno suprotna očekivanja.

Dodatni problem predstavlja činjenica da predsjednik može razriješiti načelnika Glavnog stožera, dok se novi načelnik ne može imenovati bez suradnje Vlade i predsjednika Republike.

To znači da bi eventualni prekid suradnje mogao dovesti do dugotrajnog institucionalnog zastoja.

Rasprava koja nadilazi pitanje Pariza

Iako se formalno raspravlja o odlasku manjeg broja hrvatskih časnika na vojni mimohod u Francuskoj, mnogi smatraju da je riječ o mnogo širem pitanju.

U središtu rasprave zapravo je odnos predsjednika Republike i Vlade te granice njihovih ustavnih i zakonskih ovlasti.

Zbog toga dio pravnih stručnjaka upozorava kako bi bilo korisno da nadležne institucije daju konačno tumačenje kako se slični sukobi ne bi ponavljali u budućnosti.

Istodobno, politički analitičari upozoravaju da nastavak ovakvih prijepora može dodatno narušiti funkcioniranje državnih institucija i otežati suradnju između dvaju najvažnijih centara izvršne vlasti.

Polemika koja se ne stišava

Autor teksta smatra da predsjednik svojim nastupima sve češće ulazi u otvorene sukobe s institucijama te da pritom pokazuje nedosljednost u odnosu na stavove koje je zastupao kao predsjednik Vlade.

Podsjeća kako je upravo Milanovićeva Vlada donijela zakon na koji se danas poziva Ministarstvo obrane te da se tada nije osporavalo pravo ministra da odlučuje o protokolarnim aktivnostima Hrvatske vojske.

S druge strane, predsjednik ostaje pri stavu da vrhovni zapovjednik mora imati ključnu riječ kada je riječ o angažmanu Oružanih snaga, bez obzira na vrstu aktivnosti.

Zbog toga se može očekivati da će spor između Pantovčaka i Vlade biti nastavljen i u idućim tjednima, a konačnu riječ o cijelom slučaju možda će morati dati nadležne pravosudne institucije.