Hrvatska još nije ušla u službenu predizbornu kampanju, a premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković i dalje ponavlja kako bi parlamentarni izbori trebali biti održani u redovnom terminu 2028. godine. Ipak, politička borba za buduću vlast već poprima jasne obrise. Prema informacijama iz vladajućih krugova, HDZ svoju buduću strategiju želi temeljiti na obrascu koji mu je tijekom proteklog desetljeća više puta donosio izborne pobjede – podjeli na „nas i njih“.
Na jednoj strani tako bi trebali biti Andrej Plenković, HDZ, politička stabilnost, europski put i kontinuitet, dok bi na drugoj strani bili SDP i Možemo!, koje vladajući sve češće nastoje prikazati kao zajednički lijevi blok. Cilj takve strategije bio bi biračima poslati poruku da se budući izbori neće svoditi na natjecanje brojnih stranaka, nego na izbor između dvije političke opcije i dva različita pogleda na Hrvatsku.
U stranačkoj komunikaciji ta bi podjela mogla biti još izraženija. Pojmovi poput „crvenih i zelenih“, radikalne ljevice, ideoloških eksperimenata, sigurnosti, energetike i zagrebačkog modela upravljanja već se pojavljuju u političkim obračunima. HDZ je tijekom ove godine više puta SDP i Možemo! stavljao u isti kontekst, dok je Plenković u lipnju govorio da su te stranke već krenule u kampanju, suprotstavljajući im političku stabilnost i nastavak razvoja države.
HDZ ne mora pridobiti sve nezadovoljne birače
Plenkovićev cilj pritom ne mora biti uvjeriti svakog birača da je zadovoljan HDZ-om i radom Vlade. Dovoljno bi bilo nezadovoljne birače uvjeriti da bi alternativa mogla biti gora.
Takav pristup mogao bi biti posebno važan kod birača centra i desnog centra. HDZ njima može ponuditi iskustvo, stabilnost, članstvo Hrvatske u europskim i međunarodnim strukturama, gospodarske rezultate i predvidljivost. Istodobno, konzervativnijem dijelu biračkog tijela može se poslati drugačija poruka – da bi rasipanje glasova ili ostanak kod kuće mogao otvoriti prostor za dolazak SDP-a i Možemo! na vlast.
Zanimljivo je da i oporba dijelom prihvaća isti okvir. SDP-u i Možemo! Plenković predstavlja glavnog političkog protivnika, pa se različite kritike mogu objediniti kroz poruku da je nakon dugogodišnje vladavine HDZ-a vrijeme za promjenu.
Korupcijske afere, cijene, zdravstveni sustav, stanovanje, demografija i stanje institucija tako se mogu svesti na jednu političku poruku – „dosta je HDZ-a“.
Na taj način dvije političke strane koje žele međusobno oslabiti zapravo mogu jedna drugoj pomoći u stvaranju upravo takve izborne utakmice.
U HDZ-u već prate reakcije birača
Da takav pristup nije samo teorijska mogućnost, tvrdi naš sugovornik iz vladajuće stranke. Prema njegovim riječima, u HDZ-u već analiziraju reakcije birača na društvenim mrežama, ali i rezultate internih istraživanja.
U stranci navodno posebno prate koliko birača, unatoč nezadovoljstvu HDZ-om ili Plenkovićem, ne želi vidjeti SDP i Možemo! na vlasti.
„Provodeći analizu društvenih mreža i interne stranačke ankete, uočili smo da ljudi već razmišljaju u smjeru da, unatoč stvarima koje im se kod HDZ-a ili premijera ne sviđaju, ne žele da im na vlast dođe ekipa iz Možemo, Sandra Benčić ili SDP-ova partija. Da, bit će to mi ili oni. Premijer ne smije ići direktno s tim, ali to mora biti jasno. Mi ćemo biti jedini put i brana od dolaska neokomunističke i takozvane zelene agende na vlast u Hrvatskoj“, kaže nam izvor iz HDZ-a.
Prema njegovim riječima, HDZ računa i na promjene u europskoj i globalnoj politici, posebno na sve veću važnost sigurnosti i energetike.
„Mislim da nam i trendovi u Europi i svijetu idu u prilog, njih je narod jednostavno prokužio. Osim toga, shvatili su da njihove politike nisu odgovor na sigurnosne, energetske i druge prijetnje“, zaključuje naš izvor.
Upravo bi se kroz takvu argumentaciju HDZ mogao pokušati odmaknuti od klasične podjele lijevo-desno. Umjesto toga, naglasak bi bio na sigurnosti, stabilnosti i tvrdnji da bi velika politička promjena u vremenu ratova, energetskih izazova i međunarodnih neizvjesnosti predstavljala rizik.
SDP i Možemo! zajedno mogu biti veći protivnik
Na prvi pogled može izgledati paradoksalno da HDZ želi SDP i Možemo! prikazivati kao jedan blok jer bi zajednički mogli predstavljati ozbiljnijeg konkurenta nego kada nastupaju odvojeno.
Međutim, hrvatska izborna matematika nije jednostavno zbrajanje izbornih postotaka. Hrvatska ima deset izbornih jedinica, glasovi se pretvaraju u mandate prema rezultatima unutar pojedinih jedinica, a dio birača SDP-a ne mora nužno prihvaćati Možemo! i obrnuto.
Za HDZ ipak postoji jasna politička korist od njihova približavanja. Što su SDP i Možemo! bliži, lakše ih je predstaviti kao jednu političku metu.
Umjesto više različitih oporbenih stranaka i političkih programa, HDZ dobiva jednostavnu poruku – „njih“. A kada postoji jasno definirana druga strana, lakše je oblikovati i poruku o vlastitoj strani.
Velike stranke mogle bi pritisnuti manje
Ako se izbori doista pretvore u pitanje HDZ-a s jedne te SDP-a i Možemo! s druge strane, najveći pritisak možda neće osjetiti upravo te stranke, nego manje političke opcije.
Birač desnice koji nije potpuno zadovoljan HDZ-om mogao bi u završnici kampanje razmišljati ima li smisla glas dati manjoj stranci ako postoji mogućnost da time neizravno pomogne pobjedi ljevice.
Slično bi se moglo dogoditi i u centru. Birač koji želi promjenu vlasti mogao bi procijeniti da glas za malu stranku nema isti učinak kao glas za veliku oporbenu opciju.
Tako veliki politički blokovi mogu početi privlačiti birače manjih stranaka.
To bi za HDZ mogla biti jedna od najvećih koristi ovakve strategije. Puno bi mu teže bilo kada bi se na izborima istodobno pojavio snažan lijevi blok, konsolidirana desnica, jaka centristička opcija i nekoliko lokalno snažnih političkih aktera.
Umjesto toga, HDZ-u više odgovara jasna podjela u kojoj sve ostalo postaje manje važno.
Strategija nosi i rizike
Ipak, takav pristup nije bez opasnosti. Ako SDP i Možemo! uspiju snažno mobilizirati građane koji inače ne izlaze na izbore, polarizacija bi se mogla okrenuti protiv HDZ-a.
Izbori bi tada mogli postati svojevrsni referendum o desetljeću Plenkovićeve vlasti. U tom slučaju HDZ bi morao braniti ne samo gospodarske pokazatelje, stabilnost i međunarodni položaj Hrvatske, nego i sve probleme koji su se tijekom godina gomilali.
Oporba bi mogla snažno isticati afere, korupcijske slučajeve, probleme u zdravstvu, visoke cijene nekretnina, inflaciju, demografske probleme i nezadovoljstvo dijela građana životnim standardom.
Plenković je u srpnju obilježio deset godina na čelu HDZ-a. To razdoblje može biti snažan argument za iskusnog premijera, ali istodobno i jedna od glavnih meta njegovih političkih protivnika.
Sve se svodi na jedno pitanje
Zbog toga će jedna od ključnih bitaka buduće kampanje biti upravo pitanje koje će birači sami sebi postaviti prije glasovanja.
Ako se pitaju: „Jesam li zadovoljan nakon toliko godina HDZ-ove vlasti?“, Plenković bi se mogao suočiti s ozbiljnim izazovom.
Ako se, međutim, pitanje pretvori u: „Želim li da Hrvatsku preuzmu SDP i Možemo?“, HDZ će se naći u znatno povoljnijoj situaciji.
Predizborna borba stoga neće biti samo natjecanje za glasove. Bit će to i borba za nametanje teme izbora. Stranka koja uspije biračima nametnuti pitanje koje će odlučivati o njihovu izboru mogla bi imati veliku prednost.
Oporbi je teško pobjeći iz tog okvira
Za SDP i Možemo! problem je što takvu utakmicu ne mogu jednostavno izbjeći. Ako žele srušiti HDZ, moraju uvjeriti građane da predstavljaju stvarnu i održivu alternativu.
Što više budu stvarali dojam da mogu zajedno preuzeti vlast, to će HDZ lakše koristiti upravo tu mogućnost za mobilizaciju svojih birača.
Plenković tako dobiva protivnika koji mora biti dovoljno snažan da bi prijetnja promjenom vlasti djelovala ozbiljno, ali istodobno dovoljno udaljen od tradicionalnog HDZ-ova biračkog tijela da bi se birači vladajuće stranke ponovno okupili oko HDZ-a.
Javna retorika već pokazuje naznake takvog smjera. Plenković je u lipnju SDP-u i Možemo! poručio da će na novi izborni poraz čekati do 2028. godine, dok HDZ vlastitu politiku sustavno povezuje sa stabilnošću, sigurnošću i nastavkom razvoja.
Prema tvrdnjama našeg izvora, iza takve javne komunikacije mogla bi se graditi i šira izborna strategija – ne pokušati uvjeriti baš sve građane da je HDZ bez mana, nego ih staviti pred izbor između poznate politike Andreja Plenkovića i lijevog bloka koji čine SDP i Možemo!.
Do parlamentarnih izbora još ima dovoljno vremena da se politička situacija potpuno promijeni. Novi politički akteri, gospodarska kretanja, životni standard, moguće afere ili međunarodni događaji mogu značajno utjecati na odnose među strankama.
Ipak, prvi obrisi buduće utakmice već su vidljivi.
SDP i Možemo! žele biračima postaviti pitanje je li nakon dugogodišnje vladavine HDZ-a vrijeme za promjenu. HDZ, s druge strane, želi pitanje preusmjeriti prema tome žele li građani upravo njih kao alternativu Andreju Plenkoviću.
Ako kampanja na kraju bude vođena oko tog drugog pitanja, Plenković bi mogao dobiti upravo onu vrstu političke utakmice koja mu najviše odgovara. Dosadašnje iskustvo njegove političke karijere pokazuje da je najjači onda kada uspije protivnike uvući u okvir koji je sam postavio.
