Iako su predstavnici građanske inicijative „Gospić je naš dom“ inzistirali na tome da zagrebački prosvjed ostane izvan stranačkog nadmetanja, političke posljedice velikog okupljanja teško će biti izbjeći.
Tisuće građana na Trgu bana Jelačića poslale su poruku zbog problema s nezakonito odloženim otpadom u Gospiću, ali je prosvjed istodobno otvorio prostor oporbi za snažniji pritisak na Vladu. Organizatori su pritom zadržali kontrolu nad pozornicom i nisu političarima prepustili mikrofone, što je i prije samog okupljanja bilo jasno najavljeno.
Upravo zbog toga sada se postavlja pitanje tko će od političkih aktera najviše profitirati od nezadovoljstva građana, a kome bi cijela priča mogla donijeti više štete nego koristi.
Milanović se nametnuo kao jedan od glavnih kritičara Vlade
Predsjednik Zoran Milanović nije sudjelovao na samom prosvjedu, ali je prethodno jasno podržao zahtjeve građana. Njegova odluka da ostane izvan samog okupljanja omogućila mu je da izbjegne dio mogućih kritika o politizaciji prosvjeda, dok je istodobno mogao nastaviti kritizirati Vladu i premijera Andreja Plenkovića.
Takva pozicija Milanoviću može odgovarati jer se može predstaviti kao političar koji podržava građane, ali ne pokušava preuzeti građansku inicijativu.
Prosvjed je tako otvorio još jedan prostor za sukob između predsjednika i Vlade, iako Milanović formalno nije dio stranačke oporbe.
Most dobio priliku za dodatnu vidljivost
Snažnije su se u priču uključili i zastupnici Mosta, koji su od početka podržavali prosvjed i pozivali svoje članove i simpatizere da mu se pridruže. Nikola Grmoja među prvima je otvoreno pozvao građane na zagrebačko okupljanje, dok je Miro Bulj pokušavao naglasiti da prosvjed nije ni lijevi ni desni, nego hrvatski i građanski.
Za Most je takva tema posebno važna jer stranka pokušava spojiti pitanje zaštite okoliša s naglaskom na zaštitu lokalnih zajednica, institucija i nacionalnih interesa.
Njihova prisutnost na terenu omogućila im je izravniji kontakt s dijelom birača koji cijeni političare spremne pojaviti se među građanima, a ne samo govoriti iz saborskih klupa.
SDP ostao u sjeni drugih oporbenih aktera
SDP je također podržao prosvjed, a predsjednik stranke Siniša Hajdaš Dončić sudjelovao je na okupljanju zajedno sa saborskim zastupnicima SDP-a.
Hajdaš Dončić pritom je poručio:
“Političarima je ovdje mjesto jer je ovo političko pitanje i pitanje sustava. Slažem se da političari ne trebaju govoriti, ali moraju biti ovdje.”
SDP je nakon prosvjeda dodatno naglasio odgovornost Vlade za stanje sustava gospodarenja otpadom.
Ipak, u širem političkom dojmu SDP zasad nije dobio jednaku vidljivost kao Milanović, Most ili Možemo, što pokazuje koliko je teško jednoj stranci preuzeti primat nad temom koja je od samog početka predstavljena kao građanska.
Možemo ima možda i najprirodniju poziciju
Za Možemo je pitanje zaštite okoliša politički posebno važno jer je upravo na ekološkim i građanskim inicijativama stranka izgradila dio svog političkog identiteta.
Veliki odaziv građana tako im daje dodatni prostor da problem gospodarenja otpadom predstave kao pitanje funkcioniranja institucija, odgovornosti vlasti i zaštite zdravlja i okoliša.
Posebno je zanimljivo što se prosvjed nije ograničio na tradicionalno lijevi dio biračkog tijela. U Zagrebu su se okupili građani različitih političkih svjetonazora, a podršku su davale i braniteljske i druge građanske inicijative. N1 je prije prosvjeda zabilježio i poruke branitelja koji su naglašavali da okupljanje ne smatraju ljevičarskim, nego hrvatskim prosvjedom.
Problem koji nadilazi lijevo-desnu podjelu
Upravo bi to mogao biti jedan od najvažnijih političkih zaključaka cijelog događaja.
Gospodarenje otpadom teško je svesti na klasičnu podjelu na ljevicu i desnicu jer problemi s okolišem izravno pogađaju građane bez obzira na njihovo političko opredjeljenje.
Veliki broj građana iz Like, tradicionalno područja u kojem desnica ima snažno biračko uporište, pokazao je da ekološka pitanja mogu mobilizirati i birače koji inače ne sudjeluju u prosvjedima koje podržava ljevica.
Na Trgu su se čule i političke poruke usmjerene protiv HDZ-a, što će oporba sasvim sigurno koristiti u budućim političkim obračunima.
Novi prosvjedi mogli bi dodatno pojačati pritisak
Dodatna politička posljedica mogla bi biti povezivanje različitih lokalnih ekoloških problema.
Na zagrebačkom prosvjedu nije se govorilo samo o Gospiću. Problem otpada postao je šira tema koja povezuje različite lokacije i građanske inicijative, a najavljeni su i novi oblici građanskog pritiska.
Ako se takva okupljanja nastave tijekom jeseni, oporba bi mogla dobiti dodatni prostor za pritisak na Vladu, posebno kroz saborske rasprave, zahtjeve za odgovornost ministara i inzistiranje na rokovima sanacije.
Drugim riječima, oporba nije dobila mikrofone na glavnoj pozornici, ali je dobila nešto drugo – snažnu temu na kojoj može nastaviti politički djelovati.
Najsloženija pozicija za Domovinski pokret
U posebno nezgodnoj situaciji nalazi se Domovinski pokret.
Stranka je dio vladajuće većine, dok se dio njezina biračkog tijela može pronaći među građanima koji su podržali prosvjed. Predsjednik DP-a Ivan Penava prije okupljanja je naglašavao da problem otpada ne treba dijeliti na lijeve i desne.
No činjenica da je Domovinski pokret dio vlasti znači da politički ne može u potpunosti promatrati problem sa strane.
Upravo zato je za DP ova tema potencijalno puno osjetljivija nego za oporbene stranke. Oporba može tražiti odgovornost Vlade, dok stranka koja sudjeluje u vlasti mora objasniti vlastitu poziciju i odnos prema problemu.
HDZ sada mora pokazati konkretne rezultate
Na kraju, najveći politički teret ipak ostaje na Vladi.
Građanska inicijativa jasno je definirala zahtjeve, među kojima je i traženje cjelovitog plana sanacije s obvezujućim rokovima. Organizatori su nakon prosvjeda poručili da su zadovoljni odazivom, dok su kao jedan od ključnih zahtjeva istaknuli da Vlada u roku od 20 dana predstavi cjelovit plan sanacije.
Zato će se pravi politički učinak prosvjeda moći procijeniti tek u narednim tjednima.
Ako Vlada ispuni zahtjeve i pokaže konkretne rezultate, pritisak bi mogao početi slabjeti. Ako se, međutim, rokovi budu prolongirali ili građani ponovno izađu na ulice, oporba će dobiti još snažniji argument da problem nije samo lokalni slučaj Gospića, nego pitanje funkcioniranja cijelog sustava.
U tom slučaju prosvjed od 5. rujna mogao bi ostati zapamćen ne samo kao veliko građansko okupljanje zbog otpada, nego i kao trenutak u kojem je ekološka tema postala jedno od važnijih političkih pitanja u Hrvatskoj.
