Građevni otpad posljednjih je godina postao jedan od ozbiljnijih izazova hrvatskog sustava gospodarenja otpadom. Njegove količine značajno su porasle, dok razvoj infrastrukture potrebne za pravilno prikupljanje, obradu i zbrinjavanje nije pratio takav rast.
Posljedica je vidljiva na brojnim lokacijama diljem Hrvatske, gdje dio građevnog otpada završava na ilegalnim odlagalištima, u prirodi, uz jezera i na drugim mjestima koja za to nisu predviđena.
Ilegalna odlagališta pojavljuju se diljem Hrvatske
Razmjere problema pokazuju brojni slučajevi zabilježeni posljednjih mjeseci. Nedavno je otkriveno veliko ilegalno odlagalište na zagrebačkom Črnomercu, gdje je među različitim vrstama otpada pronađen i građevinski materijal.
Još jedan primjer zabilježen je na području Velike Gorice, na lokaciji uz Savu i vodocrpilište koje opskrbljuje Veliku Goricu i dio Zagreba. Zemljište površine približno 6500 četvornih metara zatrpano je različitim vrstama otpada, dok je građevni otpad pronađen i u obližnjem jezeru.
Veći slučajevi nepropisnog odlaganja posljednjih su mjeseci zabilježeni i kod Samobora, Trogira i Dubrovnika, kao i u Kaštelima te na Korčuli.
Građanima je omogućena besplatna predaja do 200 kilograma građevnog otpada u šest uzastopnih mjeseci. Međutim, kod većih adaptacija ili građevinskih radova ta se količina može vrlo brzo premašiti, nakon čega zbrinjavanje predstavlja dodatni trošak i može zahtijevati angažiranje ovlaštenog preuzimatelja.
Količine rastu, infrastruktura ne prati potrebe
Predsjednik Udruge Ekologija grada Josip Pavlović smatra da je građevni otpad jedan od najvećih problema kada je riječ o ilegalnom odlaganju otpada.
“Prema našim iskustvima, građevinski otpad jedan je od najvećih problema po pitanju ilegalnog otpada. Problemi kreću već na lokalnoj razini, primjerice s iskopima zemlje. Većina jedinica lokalne samouprave nije osigurala zakonom propisana odlagališta za odlaganje zemlje iz iskopa, zbog čega su građevinari primorani zemlju odlagati po šumarcima, uz jezera i na drugim nepredviđenim lokacijama.
Nastavno na to pojavljuje se i problem građevinskog otpada. Proteklih godina količina građevinskog otpada znatno se povećala. Od 2015. do 2025. godine porasla je za najmanje 100 posto, a većina jedinica lokalne samouprave u međuvremenu nije izgradila potrebnu infrastrukturu za njegovo zbrinjavanje”, kaže za Index predsjednik Udruge Ekologija grada Josip Pavlović te dodaje da je u neposrednoj blizini Zagreba zakopano na milijune kubika građevinskog otpada.
Više od dva milijuna tona u jednoj godini
Podaci Informacijskog sustava gospodarenja otpadom (ISGO), koji vodi Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, pokazuju koliko su količine porasle.
Tijekom 2024. godine u Hrvatskoj je nastalo približno 2,06 milijuna tona građevnog otpada. To predstavlja povećanje od oko 73 posto u odnosu na 2015. godinu.
Za 96.724 tone građevnog otpada nastalog tijekom 2024. nije poznato na koji se način njime gospodarilo. Riječ je o približno 4,7 posto ukupne procijenjene količine.
U službenom izvješću upozorava se da bi stvarna količina nastalog, ali i neevidentiranog građevnog otpada mogla biti još veća.
Procjene se najvećim dijelom temelje na podacima prijavljenima u informacijski sustav. To znači da otpad koji nikada nije službeno evidentiran nije u potpunosti obuhvaćen dostupnim brojkama.
Više od 21 tisuće prijava ilegalnog otpada
O raširenosti problema govore i podaci sustava ELOO, službene evidencije putem koje građani mogu prijavljivati lokacije na kojima je nepropisno odbačen otpad.
Od početka rada sustava 2020. do kraja 2025. godine evidentirana je ukupno 21.131 prijava. Pritom nije riječ isključivo o građevnom otpadu, već o različitim vrstama otpada, a komunalni redari nisu sve prijavljene lokacije preuzeli u obradu.
Ipak, podaci za 2024. pokazuju koliko značajan dio problema čine upravo građevni i glomazni otpad. Prema izvješću ELOO-a, čak 98,9 posto prijava odnosilo se na građevni ili glomazni otpad, odnosno njihove kombinacije s miješanim komunalnim otpadom.
Milat: Propisi postoje, ali njihova provedba nije dovoljno učinkovita
Dr. sc. Martina Milat s Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu smatra da učestalost ilegalnih odlagališta pokazuje kako hrvatski sustav gospodarenja građevnim otpadom još nije dovoljno razvijen.
“Iako pravni okvir postoji, neučinkovita provedba propisa i izostanak sankcija usmjerenih na proizvođače otpada, jedan su od ključnih uzroka koji sprječavaju efikasno i legalno zbrinjavanje građevnog otpada u Hrvatskoj. Osim toga, informiranost sudionika je na nedovoljnoj razini, a infrastruktura za sustavno gospodarenje građevnim otpadom zahtijeva daljnje unaprjeđenje”, navela je.
Prema njezinim riječima, u Hrvatskoj postoji tek nekoliko lokacija, uglavnom u kontinentalnom dijelu zemlje, na kojima se građevni otpad prihvaća i reciklira postupkom drobljenja.
“Potencijal pogona za reciklažu se ne iskorištava”
Recikliranjem građevnog otpada može se dobiti materijal koji, iako manje vrijednosti, i dalje ima različite mogućnosti primjene.
“Tako dobiven materijal niže je vrijednosti, ali ostaje iskoristiv – za nasipavanje, stabilizaciju terena, pa i kao zamjena za prirodni agregat u betonu. U praksi se ipak uglavnom koristi za nasipavanje, dok kao agregat izostaje, ponajprije zbog predrasuda o njegovoj kvaliteti i nekonkurentne cijene u odnosu na prirodni agregat.
Bitno je naglasiti da se puni potencijal pojedinih pogona za reciklažu nažalost ne iskorištava, što ukazuje na potrebu za boljom povezanosti pojedinih dijelova sustava gospodarenja otpadom”, navodi.
Problem treba rješavati prije nego što otpad nastane
Milat upozorava da recikliranje predstavlja samo jedan dio rješenja. Naglasak bi, smatra, trebalo staviti i na smanjivanje količine otpada već tijekom planiranja građevinskih projekata.
“Reciklaža je tek jedan od načina gospodarenja građevnim otpadom. Prije svega, trebalo bi smanjiti količine otpada i njegove štetne učinke na okoliš, na primjer prenamjenom i obnovom postojećih objekata, upotrebom održivih materijala te promišljanjem o smanjenju otpada već u fazi planiranja.
Osim toga, u samoj pripremi za ponovnu upotrebu trebalo bi omogućiti efikasan sustav razmjene rabljenih ili preostalih elemenata koji ne moraju postati otpad. Uz to je ključno odvajanje otpada po vrsti već na mjestu nastanka, čime se znatno povećava iskoristivost materijala.
Prostora za napredak stoga itekako ima, no on traži zajednički angažman svih sudionika – ponajprije države i lokalne samouprave, pojačan nadzor, strože kazne, bolju infrastrukturu i kvalitetnije informiranje”, dodaje.
Veće količine građani moraju plaćati
Kada količina građevnog otpada prijeđe besplatni limit, građani moraju koristiti komercijalne usluge ili specijalizirana postrojenja.
Iz Zagrebačkog holdinga navode da se za veće količine može koristiti komercijalna usluga postrojenja za reciklažu građevnog otpada u Isinjskoj ulici 26, kojim upravlja podružnica Zagrebačke ceste.
U Rijeci postoji specijalizirano reciklažno dvorište za građevni otpad na Mihačevoj Dragi, gdje se veće količine mogu predati uz plaćanje.
U Splitu se građani s većim količinama upućuju na tvrtku Reciklator u Kaštel Sućurcu, dok je na području Osijeka takav otpad moguće uz naplatu predati na lokaciji Sarvaš.
Cijena ovisi o gradu, količini, vrsti i sastavu otpada. Samo plaćanje predaje pritom nije jedini trošak jer je često potrebno organizirati kontejner, prijevoz i odvoz.
Iako u većim gradovima postoje mogućnosti legalnog zbrinjavanja većih količina, nepropisno odlaganje građevnog otpada i dalje je prisutno u brojnim dijelovima Hrvatske.
Pavlović: Limit od 200 kilograma premalen je za ozbiljnije radove
Pavlović upozorava da besplatni limit od 200 kilograma tijekom šest mjeseci nije dovoljan za većinu ozbiljnijih građevinskih zahvata.
“Tko god radi adaptaciju ili rušenje, zna da je to vrlo mala količina, svodi se na praktički jednu punu prikolicu otpada. Problem je i to što se općenito cijeli građevinski sektor odvija u gotovini, odnosno u zoni sive ekonomije, bez računa. Građevinar čija bi obveza trebala biti zbrinuti otpad u skladu sa zakonom taj otpad predaje dalje ili ga ostavlja naručitelju.
Dio građevinara i obrtnika koji izbjegavaju plaćanje poreza ne želi prilikom predaje otpada pokazati da imaju veći opseg posla nego što ga prijavljuju. Zato otpad odlažu neovlašteno, gdje god stignu. To je jedan od ključnih problema”, kaže.
Ovlaštene tvrtke postoje, ali dio otpada ne dolazi do njih
Govoreći o tome što bi država i lokalna vlast mogle napraviti, Pavlović navodi prijedlog koji je njegova udruga 2024. godine, zajedno s HSLS-om Grada Zagreba, uputila Gradskoj skupštini.
Prema tom prijedlogu, prilikom rušenja, gradnje ili rekonstrukcije trebalo bi dokazati da je nastali građevni otpad propisno zbrinut. Prijedlog nije dobio potrebnu većinu.
Pavlović ističe da, uz gradska komunalna poduzeća, postoji i velik broj ovlaštenih tvrtki koje mogu preuzimati građevni otpad. Problem, prema njegovu mišljenju, predstavlja činjenica da dio otpada uopće ne dolazi do njih.
“Osim gradskih komunalnih poduzeća, postoji velik broj ovlaštenih tvrtki. Međutim, zbog toga što ne postoji dovoljno razvijen sustav i ne postoji obveza predaje otpada, kod njih ne dolaze dovoljne količine otpada. Dakle, ovlašteni subjekti postoje i mogu zbrinuti građevni otpad, ali uz ovako nerazvijenu infrastrukturu, nedovoljan nadzor, kaos i ogromne količine otpada, on na kraju ne završava u sustavu”, kaže.
Prema njegovim riječima, legalno zbrinjavanje nosi određeni trošak, ali posljedice bacanja otpada u prirodu dugoročno mogu biti znatno skuplje.
“Jedan kontejner od šest do sedam kubičnih metara, u koji stane prilično otpada, odnosno oko tone ili više, zajedno s odvozom i dovozom stoji oko 500 eura. Ne mogu reći da je to preskupo. Bacanje otpada u prirodu dugoročno je daleko skuplje, samo račun dođe kasnije i cijena je puno veća”, objasnio je.
