SDP i platforma Možemo! pokušavaju dogovoriti politički savez kojim bi na budućim parlamentarnim izborima mogli ozbiljnije ugroziti HDZ Andreja Plenkovića. Međutim, iza najava zajedničkog nastupa otvara se pitanje koje bi moglo znatno otežati pregovore: tko bi trebao biti zajednički kandidat za predsjednika Vlade?
Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić već je više puta izrazio spremnost da preuzme premijersku dužnost, no u Možemo! zasad nisu javno potvrdili da bi podržali njegovu kandidaturu.
Istodobno se u političkim raspravama sve češće spominje zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, čiji su nastupi tijekom nedavnog štrajka u Zagrebu dodatno privukli pozornost javnosti.
Prema tvrdnjama izvora upoznatih s odnosima na ljevici, upravo bi različite ambicije i očekivanja dviju stranaka mogle postati najveća prepreka konačnom dogovoru.
SDP i Možemo trebaju jedni druge, ali dogovor nije jednostavan
Tijekom rujna Hajdaš Dončić i istaknuta predstavnica Možemo! Sandra Benčić predstavili su plan za početak programskih pregovora.
Prema tadašnjim najavama, razgovori bi trebali otvoriti put potpisivanju koalicijskog sporazuma tijekom listopada.
Za SDP bi takav savez predstavljao priliku za okupljanje šireg lijevog biračkog tijela, dok bi Možemo! dobio mogućnost snažnijeg političkog djelovanja izvan Zagreba.
SDP raspolaže razvijenom mrežom lokalnih organizacija diljem Hrvatske, što predstavlja važnu prednost u organizaciji nacionalne izborne kampanje.
Možemo!, s druge strane, ima posebno snažno uporište u glavnom gradu i privlači dio birača koji traže drukčiji pristup politici.
Iako postoji obostrani interes za suradnju, pitanje raspodjele političkog utjecaja moglo bi izazvati ozbiljna neslaganja.
Tomašević ponovno u središtu političkih kombinacija
Nakon nedavnog štrajka u Zagrebačkom holdingu i ZET-u, zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević ponovno se počeo spominjati kao mogući kandidat ljevice za premijera.
Dio političkih komentatora i njegovih stranačkih kolega pozitivno je ocijenio način na koji je upravljao situacijom tijekom sindikalnih aktivnosti.
Prema neslužbenim tvrdnjama, pojedini članovi Možemo! smatraju da je Tomašević upravo tim događajima pokazao sposobnost donošenja zahtjevnih odluka.
Zbog toga ga vide kao mogućeg predvodnika zajedničke izborne liste.
Ipak, nema službene potvrde da je Možemo! donio odluku o njegovoj premijerskoj kandidaturi.
Takve procjene zasad ostaju dio političkih nagađanja i rasprava o budućem vodstvu mogućeg saveza.
Hajdaš Dončić ne skriva svoje ambicije
Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić u više je javnih nastupa poručio da je spreman preuzeti odgovornost za vođenje buduće Vlade.
Njegova politička računica temelji se na činjenici da SDP i dalje ima snažniju nacionalnu infrastrukturu od Možemo! te zauzima više mjesto u istraživanjima stranačke popularnosti.
Međutim, u Možemo! se, prema dostupnim političkim porukama, ne podrazumijeva da bi predsjednik SDP-a automatski trebao postati zajednički kandidat za premijera.
Predstavnici te platforme već su isticali važnost odnosa snaga među strankama i rezultata istraživanja javnog mnijenja.
Upravo bi takav pristup mogao otvoriti prostor za dodatna pregovaranja ako se razlika u popularnosti dviju političkih opcija nastavi smanjivati.
Ankete dodatno kompliciraju odnose
Posljednja istraživanja pokazuju da Možemo! bilježi rast podrške, dok SDP istodobno gubi dio biračke potpore.
Takva kretanja mogla bi utjecati na pregovaračke pozicije obiju stranaka.
SDP i dalje ima veću pojedinačnu podršku, ali Možemo! postupno smanjuje zaostatak.
Zajedno bi mogli okupiti znatan dio biračkog tijela, no zbroj njihovih anketnih postotaka ne predstavlja automatski rezultat zajedničke liste.
Dio birača mogao bi drukčije reagirati na koaliciju nego na samostalni nastup stranaka.
Zbog toga će, uz pitanje premijerskog kandidata, važnu ulogu imati i dogovor o izbornim listama, programskim prioritetima te eventualnoj raspodjeli ministarskih resora.
Tko ima više iskustva za vođenje Vlade?
Kada se uspoređuju političke karijere Hajdaša Dončića i Tomaševića, obojica imaju iskustvo u upravljanju značajnim javnim sustavima.
Hajdaš Dončić ranije je obnašao dužnost krapinsko-zagorskog župana, a zatim ministra pomorstva, prometa i infrastrukture u Vladi Zorana Milanovića.
To mu daje iskustvo rada na nacionalnoj razini i sudjelovanja u izvršnoj vlasti.
Tomašević, s druge strane, vodi Zagreb, najveći hrvatski grad, s proračunom većim od dvije milijarde eura i složenim sustavom gradskih ustanova i poduzeća.
Njegovo iskustvo povezano je s upravljanjem velikim gradskim sustavima, uključujući Zagrebački holding.
Zagovornici obojice političara mogu pronaći argumente u njihovim dosadašnjim funkcijama, ali procjena tko bi bio uspješniji premijer ostaje političko pitanje.
Različita percepcija dvojice političara
Prema procjenama pojedinih komentatora, Tomašević trenutačno ima povoljniju javnu percepciju među dijelom lijevo orijentiranih i mlađih birača.
Njegovi pristaše ističu borbu protiv korupcije i klijentelizma te upravljačko iskustvo stečeno u Zagrebu.
Istodobno ga politički protivnici kritiziraju zbog komunalnih problema, gospodarenja otpadom i stanja gradske infrastrukture.
Hajdaš Dončić oslanja se na iskustvo u nacionalnoj politici i organizacijsku snagu SDP-a.
No dio kritičara zamjera mu nedovoljno izražen politički profil i povezanost s ranijim razdobljima SDP-ove vlasti.
Takve ocjene nisu jedinstven stav birača ljevice, nego dio šire političke rasprave o tome kakvog bi kandidata oporba trebala ponuditi.
Hajdaša prati i nasljeđe ministarskog mandata
U raspravama o njegovim upravljačkim sposobnostima ponovno se spominje razdoblje kada je Hajdaš Dončić bio ministar prometa.
Jedan od najpoznatijih političkih prijepora iz tog vremena odnosio se na plan monetizacije hrvatskih autocesta, odnosno njihova davanja u dugoročnu koncesiju.
Taj je prijedlog izazvao snažan otpor sindikata i dijela javnosti te potaknuo prikupljanje potpisa za referendum.
Projekt naposljetku nije proveden prema prvotnom planu.
Hajdaševi politički protivnici i danas taj slučaj koriste kao argument u raspravama o njegovu upravljačkom iskustvu.
S druge strane, njegovi zagovornici ističu da je sudjelovanje u radu Vlade važna prednost u odnosu na političare koji nisu obnašali ministarske dužnosti.
Možemo! ne želi biti slabiji partner
Jedno od ključnih pitanja buduće suradnje odnosi se na ravnopravnost stranaka.
Prema tvrdnjama izvora upoznatih s pregovorima, u Možemo! ne žele prihvatiti ulogu manjeg partnera koji bi samo podržavao odluke SDP-a.
Umjesto toga, žele sudjelovati u odlučivanju o najvažnijim političkim pitanjima, uključujući izbor premijerskog kandidata i raspodjelu odgovornosti u mogućoj budućoj Vladi.
SDP, pak, može isticati svoju razvijeniju stranačku mrežu, veći broj birača i dugogodišnje iskustvo na nacionalnoj razini.
Takvi različiti pristupi mogli bi otežati pregovore čak i ako se dvije stranke uspiju usuglasiti oko zajedničkog programa.
Sličan problem već se pojavio 2024. godine
Odnosi SDP-a i Možemo! nisu prvi put obilježeni zahtjevnim pregovorima.
Uoči parlamentarnih izbora 2024. godine dvije su stranke razgovarale o mogućnosti zajedničkog nastupa.
Možemo! je tada odbio široku nacionalnu koaliciju sa SDP-om i odlučio samostalno izaći na izbore.
Razmatrana je i mogućnost ograničene suradnje u četiri izborne jedinice, ali dogovor nije postignut.
Jedan od razloga neslaganja bila je raspodjela mjesta na izbornim listama i različita očekivanja o političkoj snazi dviju stranaka.
Možemo! je procijenio da samostalnim nastupom može bolje predstaviti svoj politički identitet i provjeriti vlastitu izbornu podršku.
To iskustvo pokazuje da zajednički cilj suprotstavljanja HDZ-u nije uvijek dovoljan za postizanje koalicijskog sporazuma.
Problemi u suradnji postojali su i u Zagrebu
Slična neslaganja zabilježena su i na lokalnoj razini.
Uoči zagrebačkih izbora 2021. godine nije postignut dogovor o zajedničkom gradonačelničkom kandidatu.
Tomislav Tomašević nastupio je kao kandidat Možemo!, dok je SDP podržao Joška Klisovića.
Nakon izbora SDP je postao partner Možemo! u zagrebačkoj Gradskoj skupštini.
Međutim, u rujnu 2022. godine tadašnji predsjednik zagrebačkog SDP-a Viktor Gotovac raskinuo je suradnju, iznoseći prigovore na komunikaciju i odnose unutar koalicije.
Pregovori su kasnije obnovljeni pod novim vodstvom zagrebačke organizacije SDP-a.
Taj primjer pokazuje da dvije stranke, unatoč sličnim političkim ciljevima, imaju različita očekivanja o načinu zajedničkog upravljanja.
Dvije stranke bore se i za slične birače
Dodatnu složenost odnosima SDP-a i Možemo! daje činjenica da se djelomično obraćaju istom biračkom tijelu.
Obje političke opcije nastoje privući lijevo orijentirane, progresivne i urbane birače.
Zbog toga njihov međusobni odnos nije samo pitanje mogućeg savezništva nego i političkog natjecanja.
Rast podrške Možemo! i pad SDP-a mogu upućivati na promjene raspoloženja među dijelom birača ljevice.
Ipak, bez detaljnijih istraživanja ne može se pouzdano tvrditi da svaki novi birač Možemo! dolazi upravo iz SDP-a.
Stranke se razlikuju i prema organizacijskoj strukturi.
SDP je tradicionalna politička organizacija s razvijenom hijerarhijom i dugogodišnjim lokalnim ograncima, dok je Možemo! izrastao iz aktivističkih inicijativa i drukčijeg modela političkog djelovanja.
Te razlike mogu predstavljati prednost pri privlačenju različitih birača, ali i izazov pri donošenju zajedničkih odluka.
Koalicija bi mogla ovisiti o jednom ključnom dogovoru
Unatoč mogućim neslaganjima, SDP i Možemo! imaju snažan politički razlog za nastavak razgovora.
Zajedničkim nastupom mogli bi pokušati objediniti dio oporbenih glasova i povećati izglede za osvajanje većeg broja saborskih mandata.
Ipak, uspjeh takve strategije ovisit će o izbornom sustavu, raspodjeli potpore po izbornim jedinicama i sposobnosti privlačenja birača izvan postojećih stranačkih baza.
Najosjetljivije pitanje ostaje izbor osobe koja bi predvodila zajedničku političku opciju.
Hajdaš Dončić ne skriva želju da postane premijer, dok se Tomašević sve češće spominje kao moguća alternativa.
Za sada nije potvrđeno da su pregovori zbog tog pitanja prekinuti niti da je bilo koja stranka postavila konačan uvjet oko premijerskog kandidata.
Međutim, iskustva iz prethodnih izbornih ciklusa pokazuju da neslaganja oko političkog vodstva i raspodjele utjecaja mogu biti jednako važna kao i programske razlike.
Hoće li SDP i Možemo! uspjeti pronaći zajedničko rješenje ili će ponovno odlučiti nastupiti odvojeno, trebalo bi postati jasnije nakon nastavka pregovora i odluka njihovih stranačkih tijela.
