Njemačka se nalazi u razdoblju ozbiljne političke i ekonomske neizvjesnosti. Prva godina mandata kancelara Friedricha Merza nije donijela očekivani preokret, njegovo povjerenje među građanima nalazi se na vrlo niskoj razini, dok je koalicijska vlada koju predvodi također suočena s velikim nezadovoljstvom.
Istovremeno, sve veću podršku dobiva krajnje desna Alternativa za Njemačku (AfD), koja se tako približava mogućnosti dolaska na vlast. Dodatnu nesigurnost izazivaju odnosi sa Sjedinjenim Američkim Državama. Donald Trump u više je navrata najavljivao mogućnost smanjenja broja američkih vojnika koji su raspoređeni u Njemačkoj.
Konstantin Richter, autor više knjiga o usponu i padu njemačkog gospodarstva, smatra da se zemlja nalazi pred ozbiljnim problemom koji nadilazi trenutačne političke poteškoće.
“Sve značajke koje su definirale nedavnu prošlost Njemačke – politička stabilnost, društvena kohezija i atlantska vanjska politika – sada su ugrožene”, tvrdi Richter.
Prema njegovim riječima, u pozadini političkih i društvenih problema nalazi se još ozbiljniji izazov – stanje njemačkog gospodarstva.
“Njemačko gospodarstvo, nekoć poznato po svojoj učinkovitosti, uređenosti i stabilnosti, u strašnom je kaosu. Nije problem samo u tome što su brojke strašne, iako je zemlja u osnovi u recesiji već tri godine. Ili što svaki tjedan, ili tako nekako, neka druga poznata stara tvrtka najavljuje tisuće otpuštanja. Posljednja je Commerzbank. Ili što je ugledni tjednik Die Zeit objavio serijal članaka pod naslovom ‘Gdje Njemačka još radi’, što znači da situacija mora biti prilično loša.”
Richter upozorava da problem nije samo gospodarske prirode. Njemačka je desetljećima upravo zahvaljujući snažnoj ekonomiji gradila sliku stabilne i uspješne države.
“Unatoč svim našim manama, imali smo zemlju koja je funkcionirala bolje od drugih. Sada više ne funkcionira i zbunjeni smo. Pa ipak, bolje je gospodarstvo moguće. Možda neće promijeniti političku putanju zemlje, a sigurno neće umiriti ogorčenog predsjednika Trumpa, ali može preokrenuti stagnaciju i vratiti legendarnu otpornost njemačkih poduzeća”, smatra on.
Model koji više ne funkcionira
Njemačka je desetljećima bila simbol visokog životnog standarda, snažnih plaća, ali i visokih poreza i razvijenog sustava javnih usluga. Poslijeratni gospodarski model djelovao je poput precizno složenog stroja u kojem su različiti dijelovi međusobno funkcionirali.
No posljednjih godina taj sustav sve češće pokazuje slabosti.
Njemačke kompanije više nemaju istu tehnološku prednost kao ranije, dok kineski proizvođači nude sve konkurentnije i jeftinije proizvode. Istodobno, europska gospodarstva moraju se nositi s američkim protekcionizmom i promjenama na globalnom tržištu.
Analitičari podsjećaju da su se problemi počeli gomilati još ranije. Nakon snažnog razvoja američkog gospodarstva tijekom 1990-ih, predvođenog financijskim sektorom i tehnološkim kompanijama Silicijske doline, Njemačka nije uspjela pronaći jednako snažan novi razvojni impuls.
Zemlja se sve više otvorila stranom kapitalu. Banke i osiguravajuće kompanije prodavale su udjele u njemačkim poduzećima, dok su uprave kompanija sve više pažnje usmjeravale prema međunarodnim ulagačima.
Vlada Gerharda Schrödera istodobno je provela reforme tržišta rada kako bi povećala konkurentnost gospodarstva i smanjila dio zaštita koje su ranije imali radnici.
Na tom temelju Angela Merkel izgradila je dugogodišnji politički i gospodarski model. Njemačka je privlačila radnu snagu iz inozemstva, dok su dobri odnosi s Rusijom omogućavali pristup relativno jeftinim energentima.
U jednom trenutku činilo se da je upravo ta kombinacija recept za gospodarski uspjeh.
No okolnosti su se promijenile.
Američki protekcionizam, rast kineske konkurencije i promjene na energetskom tržištu ozbiljno su uzdrmali model koji je godinama funkcionirao.
Tri problema koja Njemačka mora riješiti
Konstantin Richter smatra da bi se Njemačka prije svega morala pozabaviti načinom financiranja svojih kompanija.
“Mnoge njemačke korporacije sada su u većinskom vlasništvu stranih investitora, a neke od vitalnih srednjih tvrtki u zemlji (obiteljska poduzeća srednje veličine) preuzeo je privatni kapital ili drugi vanjski investitori. Utjecaj neovisnih investitora usmjerenih ponajprije na financijske rezultate može, naravno, biti koristan. Ali otišlo je predaleko. Utvrđene tvrtke trebaju čvrstu potporu koja bi im omogućila dugoročno planiranje, a mlade tvrtke trebaju strpljivu brigu”, objašnjava Richter.
Drugi veliki problem je obrazovanje.
Njemački model obrazovanja uz rad desetljećima je omogućavao stvaranje kvalificirane radne snage, ali danas nedostaje kandidata. Demografske promjene dodatno pogoršavaju situaciju, dok se sve manje mladih odlučuje za tradicionalne oblike stručnog osposobljavanja.
Uz to, Njemačka prema mišljenju analitičara ne ulaže dovoljno u znanost i tehnološki razvoj.
“Njemačka ne ulaže dovoljno u obrazovanje i ne ulaže dovoljno novca u promicanje znanstvene i tehnološke izvrsnosti koja je gospodarstvu toliko potrebna. Tehnička sveučilišta koja su iznjedrila mnoštvo dobitnika Nobelove nagrade stalno zaostaju za bolje financiranim konkurentima u drugim zemljama. Povratak smjelim istraživačkim projektima iz prošlosti, obično u suradnji vlade, akademske zajednice i privatnog poduzeća, bio bi dobar početak”, navodi se u analizi.
Treći problem odnosi se na tržište rada i troškove države.
Njemački sustav postao je skup, a pritisak na radno aktivno stanovništvo sve je veći. Od građana se očekuje da rade duže i više kako bi se financirao sustav, ali takva politika teško može biti popularna.
Velika očekivanja polažu se i u umjetnu inteligenciju, koja bi trebala preuzeti dio poslova i povećati produktivnost.
Ipak, Richter upozorava da Njemačkoj nedostaje nešto što je nekada bilo jedno od njezinih najvećih obilježja – povjerenje u vlastite sposobnosti.
“Danas se raspoloženje u Njemačkoj čini previše sumornim. Nedostaje jasan osjećaj kamo bismo trebali ići. Da bi se prilagodilo, gospodarstvo, koje je i dalje treće po veličini u svijetu, treba pametna ulaganja, javnu podršku i zdravu dozu samopouzdanja. To neće okončati probleme zemlje, ali bi nas moglo vratiti na put prosperiteta”, zaključuje.
Gospodarska kriza sve više utječe na politiku
Slabljenje gospodarstva neizbježno se odražava i na političku scenu.
AfD već duže vrijeme bilježi snažnu podršku, a njegov rast prisiljava tradicionalne stranke da traže odgovor na sve veće nezadovoljstvo birača.
Merzova vlada zbog toga je predstavila plan od 34 točke kojim želi pokrenuti njemačko gospodarstvo. Paket uključuje reforme mirovinskog sustava, određena porezna rasterećenja, smanjenje administrativnih prepreka i promjene pojedinih zakona o radu.
Vlada se nada da bi takve mjere mogle potaknuti građane na veće sudjelovanje na tržištu rada i istovremeno vratiti povjerenje u politički centar.
Analitičarka Katrin Bennhold smatra da je upravo politička dimenzija ovog plana izuzetno važna.
“Kancelar Friedrich Merz, konzervativac, i njegovi koalicijski partneri lijevog centra očajnički pokušavaju zadržati krajnje desne izazivače koje smatraju prijetnjom njemačkom demokratskom sustavu. Ti se izazivači obraćaju biračima koji se osjećaju pogođeni rastućim cijenama, usporavanjem gospodarskog rasta i sve većim pukotinama u tkivu svojih društava. Stoga vladajući vjeruju da je jedini način da dođu do pobjede pokazati da politički centar može postići rezultate i učinkovito vladati”, smatra Bennhold.
Plan bi, prema očekivanjima njegovih zagovornika, trebao istovremeno pomoći gospodarstvu i popraviti raspoloženje građana.
Među predloženim mjerama nalazi se i povećanje nacionalne dobi za odlazak u mirovinu, kao i umjereno smanjenje poreza za obitelji sa srednjim prihodima. Dio troškova nadoknadio bi se nešto višim porezima za građane s najvišim primanjima.
Cilj je također smanjiti broj propisa i olakšati poslovanje kompanijama.
Međutim, ekonomisti nisu složni oko toga koliko će ove mjere zaista biti učinkovite.
Neki očekuju vidljiv poticaj gospodarskom rastu, dok drugi smatraju da su reforme previše ublažene da bi proizvele ozbiljniji učinak.
Merz pokušava vratiti povjerenje
Njemačka vlada očekuje da bi prvi vidljiviji rezultati mogli biti ostvareni već tokom jeseni.
Merz se pokušava predstaviti kao kancelar koji može provesti reforme i istovremeno zaustaviti rast krajnje desnice.
Politico je njegovu strategiju opisao kroz sliku “Reformkanzlera”, odnosno kancelara reformi, koji bi trebao vratiti Njemačku na put gospodarskog rasta.
Sam Merz odbacuje tvrdnje da politički centar nije sposoban djelovati.
“Opet čujem optužbe da politički centar ne ostvaruje rezultate, da samo opstruira i blokira vlastiti napredak”, kaže kancelar.
“Dopustite mi da odgovorim bez ikakvih dvosmislenih riječi: Centar ostvaruje rezultate. Odgovori koje nude radikalne stranke – bilo s ljevice ili s desnice – mogu zvučati primamljivo, ali one ne grade, one uništavaju. One dijele našu zemlju i, ako preuzmu političku odgovornost u Njemačkoj, odvest će je u ponor.”
Iz AfD-a stigao je oštar odgovor.
“Gospodine kancelaru, još ste jednom pokazali da nemate apsolutno nikakve empatije, posebno za građane. Puni ste nepovjerenja i ogorčenosti prema bolesnima. Takve nehumane prijedloge iznose samo političari koji sami očito nikada nisu radili svojim rukama, nego su samo upravljali tuđim kapitalom iz udobnosti svojih direktorskih stolica”, rekao je Tino Chrupalla, jedan od nacionalnih čelnika stranke.
Samo 13 posto građana zadovoljno kancelarom
Problem za Merza predstavlja i javno mnijenje.
Prema najnovijim anketama, njegov rad podržava samo 13 posto građana. To je najlošija ocjena koju je neki aktualni njemački kancelar dobio u gotovo tri desetljeća provođenja takvih istraživanja.
Poseban problem predstavlja mirovinska reforma. Gotovo dvije trećine Nijemaca protivi se povezivanju dobi za odlazak u mirovinu s očekivanim životnim vijekom.
Merz zato pokušava uvjeriti građane da će njegova vlada ipak donijeti promjene koje su zemlji potrebne.
Prema planovima koalicije, radnička obitelj s dvoje djece i ukupnim oporezivim prihodom od 60.000 eura mogla bi, kada reforma bude u potpunosti provedena 2028. godine, imati porezno opterećenje manje za više od 600 eura godišnje.
No za građane koji očekuju brza poboljšanja, čekanje do 2028. nije naročito uvjerljivo.
Vanjska politika zasjenila probleme u zemlji
Merz se tokom prve godine mandata velikim dijelom bavio vanjskopolitičkim pitanjima.
Rat u Ukrajini, odnosi s Trumpovom administracijom i pokušaji očuvanja jedinstva Europske unije zauzimali su velik dio političke agende.
Analitičar Andreas Busch smatra da je vanjskopolitički kontekst snažno utjecao i na odluke njemačke vlade.
“Geopolitička logika bila je eksplicitna: nepredvidljivost Trumpove administracije, nastavak rata u Ukrajini i zloglasni susret Trumpa i Zelenskog u Ovalnom uredu. Merz se pozvao na Draghijevu izjavu ‘što god je potrebno’ kako bi opravdao oštar zaokret stranke koja je fiskalnu disciplinu učinila ključnim obilježjem identiteta”, smatra Busch.
Međutim, unutarnji problemi nisu nestali.
“Pa ipak, unatoč svim vanjskopolitičkim ambicijama, domaća politika odbijala je ostati u drugom planu. Koalicija CDU/CSU-SPD – peta velika koalicija u povijesti Savezne Republike, ali najmanja, sa samo 52 posto mjesta u Bundestagu – od samog je početka bila opterećena sukobima. S većinom od samo dvanaest mjesta, svaka pobuna zastupnika postaje egzistencijalna drama”, zaključuje Busch.
Njemačka se tako nalazi pred izazovom koji nije moguće riješiti samo jednom reformom. Slabo gospodarstvo, demografski problemi, visoki troškovi države, nedostatak radne snage i sve veće političke podjele međusobno se nadopunjuju.
Merz će zato morati pokazati da njegova vlada može proizvesti konkretne rezultate prije nego što nezadovoljstvo građana dodatno ojača poziciju AfD-a. Upravo će sposobnost da gospodarske probleme pretvori u vidljive promjene za građane biti jedan od ključnih testova njegove kancelarske politike.
