Nakon višegodišnjeg sudskog procesa, Visoki kazneni sud je pravomoćno potvrdio presudu u predmetu „Selotejp“. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske potvrdio je kaznu od sedam godina zatvora za Branimir Glavaš, dok su potvrđene i sankcije ostalim optuženima za ratni zločin nad civilnim stanovništvom.
Sud je odbio sve žalbe koje su podnijeli i državno odvjetništvo i optuženi Branimir Glavaš, Gordana Getoš-Magdić, Dinko Kontić te Zdravko Dragić.
Ovom odlukom potvrđena je prvostupanjska presuda Županijski sud u Zagrebu iz oktobra 2023. godine, koja time postaje pravosnažna.
Prema odluci suda, sve žalbe su ocijenjene kao neosnovane, a ranija presuda ostaje u potpunosti na snazi.
Gordana Getoš-Magdić pravomoćno je osuđena na četiri godine zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, dok su Dinko Kontić i Zdravko Dragić dobili kazne od po tri godine zatvora, a Branimir Glavaš sedam godina zatvora.
Državno odvjetništvo tražilo je strože kazne za sve optužene, dok su obrane insistirale na oslobađanju ili ponavljanju postupka. Međutim, Visoki kazneni sud je odbacio sve njihove navode i potvrdio zaključke prvostepenog suda.
U objavi suda navodi se:
“Visoki kazneni sud Republike Hrvatske donio je odluku kojom su odbijene žalbe državnog odvjetnika i četvero optuženih, te je potvrđena presuda Županijskog suda u Zagrebu. Time je presuda postala pravomoćna, a četvero optuženih proglašeno je krivima za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Prva optuženica osuđena je na kaznu zatvora od 4 godine, drugi i treći optuženik na po 3 godine, dok je četvrti optuženik osuđen na 7 godina zatvora.
Četvrti optuženi proglašen je krivim jer je, kršeći pravila međunarodnog prava tokom oružanog sukoba, propustio da spriječi mučenje i zlostavljanje civila, kao i nezakonita zatvaranja, te je naredio ubistva i nečovječno postupanje. Prva optuženica osuđena je jer je naredila ubijanja i zlostavljanja civila, dok su drugi i treći optuženik direktno učestvovali u ubistvima, zlostavljanjima i nezakonitim zatvaranjima.
U periodu od jula do decembra 1991. godine, tokom odbrane Osijeka, optuženi su djelovali kao pripadnici i zapovjednici vojnih jedinica s ciljem zastrašivanja i odmazde nad civilima, uglavnom srpske nacionalnosti. Četvrti optuženik je bio svjestan nezakonitih postupaka svojih podređenih, ali ih nije spriječio, pa su civili premlaćivani, mučeni i ubijani na različite načine, uključujući i prisiljavanje na konzumiranje opasnih supstanci, nakon čega su likvidirani.
Takođe je utvrđeno da je formirana tajna grupa za nezakonita hapšenja i likvidacije civila, čiji su pripadnici otimali ljude iz njihovih domova, zatvarali ih i potom ubijali, a tijela bacali u rijeku Dravu. Jedna žrtva je preživjela strijeljanje i pad u rijeku, nakon čega je naknadno naređena njena likvidacija u bolnici.
Sud smatra da će izrečene kazne ostvariti svrhu kažnjavanja, te da su pravilno uzete u obzir sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, uključujući raniju neosuđivanost, lične prilike, ali i težinu i brutalnost počinjenih djela.
Kao otežavajuće okolnosti istaknuti su visok stepen krivnje, motivi odmazde i zastrašivanja, težina zločina nad civilima, način izvršenja djela, kao i broj žrtava i posljedice koje su ostale.
Sud je zaključio da su kazne adekvatne i da će imati i preventivni efekat, kako na počinioce, tako i na društvo u cjelini, uz jasnu poruku da ratni zločini ne zastarijevaju.”
