Hrvatsku bi uskoro mogao potresti slučaj koji otvara niz ozbiljnih pitanja o radu jedne od najvažnijih zdravstvenih ustanova u zemlji.
Tvrdnje koje su dosad izašle u javnost odnose se na način rada Klinike za kardijalnu kirurgiju KBC-a Zagreb, a dio njih mogao bi dobiti puno veću težinu ako ih nadležna tijela potvrde.
U međuvremenu se provode postupci koji bi trebali rasvijetliti što se događalo iza zatvorenih vrata klinike. Zagrebačka policija već mjesecima provodi kriminalističko istraživanje povezano s radom Klinike za kardijalnu kirurgiju, dok su u javnost izašli i novi detalji.
Liječnik iznio ozbiljne tvrdnje
Primarijus dr. Ivan Burcar, specijalist kardijalne kirurgije Odjela za stečene srčane bolesti KBC-a Zagreb, udaljen je s radnog mjesta, a prema dostupnim informacijama trebao bi mu stupiti na snagu i otkaz.
Burcar u toj klinici radi gotovo cijeli svoj profesionalni život i iza sebe ima 25 godina radnog staža.
Prema dostupnim informacijama, upravo je on policiji prijavio određene nepravilnosti povezane s radom klinike. Policija je potvrdila da su izvidi u tijeku, ali zbog same istrage nije iznosila detalje.
Jedna od tema na koje je Burcar posebno upozorio jesu kamere u operacijskim dvoranama.
Kamere u operacijskim dvoranama
Burcar tvrdi da su kamere godinama bile postavljene u operacijskim dvoranama te da su mogle obuhvatiti događaje u cijeloj prostoriji.
Problem, prema njegovim navodima, nije bio samo u pitanju nadzora zaposlenika. U tim se prostorijama tijekom operacija nalaze i pacijenti koji prolaze kroz vrlo složene medicinske zahvate.
Liječnik tvrdi da pacijenti nisu bili na odgovarajući način obaviješteni o snimanju, a posebno je otvorio pitanje mogućnosti tonskog snimanja.
Prema njegovu mišljenju, kamere nisu služile isključivo medicinskoj edukaciji, nego su se koristile i za nadzor zaposlenika.
Upravo će pitanje kamera biti jedno od ključnih elemenata cijelog slučaja.
Sve je eskaliralo nakon jednog događaja
Burcar tvrdi da je za postojanje kamera znao duže vrijeme, ali da je tek kasnije počeo ozbiljnije propitivati način njihova korištenja.
Nakon jednog internog postupka zatražio je uvid u snimke jer je, prema vlastitim riječima, želio dokazati što se događalo tijekom jedne operacije.
Tada su, kako tvrdi, počela otvarati nova pitanja o tome tko je imao pristup snimkama, kako su one čuvane i u koju su svrhu korištene.
Nakon toga Burcar je slučaj prijavio policiji.
Krajem prošle godine njegov odvjetnik Bojan Šupuković podnio je kaznenu prijavu protiv glavne sestre klinike, čiji su podaci poznati redakciji.
U prijavi se navode sumnje povezane s neovlaštenim snimanjem i korištenjem snimki.
Burcar je u veljači saslušan kao svjedok te je policiji iznio svoja saznanja.
Otvoreno i pitanje srčanih zalistaka
Kamere, međutim, nisu jedina tema koju je liječnik otvorio.
Burcar tvrdi i da su u klinici postojale situacije u kojima se inzistiralo na korištenju određenih srčanih zalistaka, čak i kada bi kirurg tijekom operacije procijenio da određeni model dimenzijama ne odgovara pacijentu.
Prema njegovim navodima, klinika raspolaže zaliscima različitih proizvođača, ali je predstojnik Klinike za kardijalnu kirurgiju prof. dr. sc. Hrvoje Gašparović određivao koji će se proizvodi koristiti.
Burcar sumnja da je takva praksa mogla biti povezana s pogodovanjem određenom dobavljaču.
U tom kontekstu spominje tvrtku Cardio Medical, čija je menadžerica za prodaju, prema njegovim navodima, supruga predstojnika klinike Marina Balen.
Liječnik smatra da je ta povezanost mogla imati utjecaj na izbor proizvoda.
Ipak, za tvrdnje o pogodovanju nije naveo pisanu naredbu ili formalni protokol kojim bi takva praksa bila propisana. Prema njegovim riječima, odluke su se prenosile usmeno.
Sporna operacija
Burcar je opisao i slučaj iz prošle godine tijekom kojeg je, prema njegovim navodima, procijenio da određeni zalistak ne odgovara dimenzijama pacijentova srca.
Tvrdi da je pokušao dobiti odobrenje predstojnika za korištenje drugog proizvoda, ali da mu se Gašparović nije javljao.
Zbog toga je, prema vlastitom iskazu, sam odlučio uzeti drugi zalistak i ugraditi ga pacijentu.
Kako tvrdi, razlog za takvu odluku bio je njegov stav da ne želi ugraditi proizvod koji prema njegovoj procjeni nije odgovarajuće veličine.
Pacijent je, prema njegovim riječima, nakon operacije ostao živ.
„Nisam želio postupiti protivno struci“
Burcar tvrdi da mu je kao kirurgu sigurnost pacijenta uvijek bila najvažnija te da nije želio riskirati moguće komplikacije zbog interne upute.
Zbog takvog pristupa, tvrdi, često je dolazio u sukob s nadređenima.
Za sebe kaže da nije mogao šutjeti kada bi primijetio ono što smatra nepravilnostima.
Navodi i da je tijekom jednog ranijeg zahvata otkrio kako je medicinski materijal koji je trebao biti ugrađen pacijentu imao istekao rok trajanja.
Prema njegovim riječima, takvi su događaji dodatno učvrstili njegov stav da se o eventualnim nepravilnostima mora govoriti.
Tvrdi da je nakon toga uslijedila „hajka“
Burcar tvrdi da su nakon događaja iz prošle godine protiv njega počele pristizati prijave medicinskog osoblja.
U njima mu se, prema njegovim navodima, zamjeralo ponašanje tijekom operacija, uključujući grubost, uvrede i neprimjerenu komunikaciju.
Jedan od slučajeva odnosio se na situaciju tijekom operacije kada je od tehničara tražio da provjeri vrijeme dolaska hitnih pacijenata koji su trebali stići helikopterom.
Prema prijavi, tehničar je naveo da ga je situacija snažno uznemirila, nakon čega je Burcar dobio opomenu.
U drugom slučaju spominju se škare koje su tijekom operacije pale na pod.
Burcar je tada, prema vlastitom iskazu, rekao „ups“, no i taj je događaj završio u disciplinskom postupku.
Nakon toga zatražio je uvid u snimke kamera kako bi, kako tvrdi, pokazao da prema kolegi nije postupao neprimjereno.
Zašto su kamere postale jedno od ključnih pitanja?
Upravo je tada, prema Burcarovim navodima, počeo ozbiljnije propitivati tko je imao pristup snimkama i na koji su se način one čuvale.
Posebno problematičnim smatra činjenicu da su se kamere nalazile u prostorima gdje su pacijenti tijekom vrlo osjetljivih medicinskih zahvata.
Zbog toga se otvorilo i pitanje zaštite njihove privatnosti.
Burcar je upozorio i na mogućnost neovlaštenog pristupa snimkama, ali za sada nije iznio dokaz da je do takvog pristupa doista došlo.
Kaznena prijava i policijski izvidi
Na temelju svojih saznanja Burcar je policiji prijavio glavnu sestru klinike.
U prijavi se navodi sumnja da su snimke mogle biti čuvane i korištene u kontekstu odnosa među zaposlenicima.
Njegov odvjetnik Bojan Šupuković objasnio je da je prijava usmjerena prema osobi za koju trenutačno imaju određene dokaze, dok je na policiji da kroz istragu utvrdi postoji li odgovornost drugih osoba ili same bolnice.
KBC Zagreb, na čelu s ravnateljem prof. dr. sc. Franom Borovečkim, također je zatražen za očitovanje.
Burcar tužio KBC Zagreb
Paralelno s kaznenom prijavom, Burcar je protiv KBC-a Zagreb podnio i tužbu zbog mobbinga te traži 50.000 eura odštete.
U tužbi navodi da je bio izložen nezakonitom snimanju, neosnovanim prijavama i ograničavanju profesionalnog razvoja.
Istodobno je dobio otkaz, koji je sada predmet sudskog postupka.
Burcar smatra da je njegov otkaz povezan s njegovim istupima i prijavljivanjem onoga što smatra nepravilnostima.
Konačnu ocjenu tih tvrdnji ipak će dati nadležna tijela.
Druga strana daje potpuno drugačiju sliku
Slučaj pritom nije jednostran.
Bivši predstojnik Klinike za kardijalnu kirurgiju prof. dr. sc. Bojan Biočina potvrdio je da je oko 2012. godine naložio postavljanje kamera.
Međutim, njegovo objašnjenje bitno se razlikuje od Burcarovog.
Biočina tvrdi da su kamere postavljene zbog sigurnosti operacijskih dvorana, zaštite medicinske opreme i kontrole ulaska u prostorije kada se operacije ne izvode.
Prema njegovim riječima, kamere nisu trebale snimati same operacije.
Tvrdi i da su zaposlenici znali za njihovo postojanje te da su kamere postavljene uz znanje i odobrenje tadašnjeg ravnateljstva bolnice.
Dodao je i da su se zaposlenici znali šaliti na njihov račun.
Gašparović tvrdi da je kamere uklonio
Sadašnji predstojnik klinike Hrvoje Gašparović također iznosi drugačiju verziju događaja.
Prema njegovim navodima, za kamere je saznao tek nakon što je 2022. godine preuzeo funkciju predstojnika.
Nakon što je saznao da postoje, tvrdi da je naložio njihovo uklanjanje.
Time se otvara dodatno pitanje zbog čega su kamere godinama bile prisutne u operacijskim dvoranama i prema kojim su se pravilima koristile.
KBC Zagreb u svom je odgovoru naveo da danas u operacijskim dvoranama nema kamera. Međutim, zbog tajnosti istrage nije dao detaljan odgovor o svim okolnostima njihova ranijeg postavljanja i korištenja.
KBC odbacuje dio tvrdnji o zaliscima
Bolnica je osporila i dio Burcarovih navoda koji se odnose na korištenje srčanih zalistaka.
Iz KBC-a navode da operater, u okviru dostupnog materijala i stručnih smjernica, samostalno donosi odluku o vrsti zaliska koji će ugraditi.
Ako kirurg želi koristiti specifičan zalistak izvan uobičajenih smjernica, takvu potrebu treba najaviti na jutarnjem sastanku.
Iz bolnice također navode da kirurg tijekom same operacije može promijeniti odluku ako procijeni da je to potrebno.
Prema podacima KBC-a, korištenje zalistaka tvrtke Cardio Medical posljednjih se godina smanjuje. Bolnica navodi da su 2020. godine činili 15,79 posto kupljenih zalistaka, dok njihov udio ove godine iznosi 8,19 posto.
Odgovore bi trebala dati istraga
Slučaj je tako otvorio niz pitanja, ali velik dio najtežih tvrdnji koje je Burcar iznio tek treba biti provjeren i eventualno potvrđen kroz nadležne postupke.
S jedne strane nalazi se liječnik koji tvrdi da je upozoravao na probleme te da je zbog toga trpio posljedice na poslu.
S druge strane nalaze se bivši i sadašnji predstojnik klinike te KBC Zagreb, koji osporavaju dio njegovih navoda i daju drugačije objašnjenje događaja.
Posebno će zanimljivo biti vidjeti što će pokazati postupci povezani s kamerama, ali i hoće li se potvrditi ili odbaciti ostale tvrdnje koje je liječnik iznio.
Dok se čekaju rezultati policijskih i sudskih postupaka, slučaj ostaje otvoren, a konačne odgovore na najvažnija pitanja trebala bi dati nadležna tijela.
