Slučaj ilegalno odloženog otpada u Gospiću posljednjih je dana prerastao pitanje samog zbrinjavanja otpada. Uz stručne nalaze i reakcije nadležnih institucija, sve se više govori i o političkom odgovoru vlasti na zabrinutost građana.
U središtu rasprave našao se premijer Andrej Plenković, koji je tijekom obraćanja javnosti oštro kritizirao način na koji oporba govori o slučaju. Posebno je problematizirao, kako je rekao, stvaranje panike i „histerije“.
Njegove izjave otvorile su dodatno pitanje: kako razlikovati opravdanu zabrinutost građana od političkog korištenja ekološkog problema?
Plenković zabrinutost povezao s „histerijom“
Plenković je tijekom obraćanja poručio da se oko slučaja, prema njegovoj ocjeni, stvara pretjerana atmosfera straha.
„Svjedočimo“, kazao je u utorak, „potpunom fabriciranju histerije od strane onih koji nemaju što drugo ponuditi građanima nego širenje panike u javnom prostoru.“
Premijer je pritom oporbu optužio da situaciju koristi za politički obračun, dok Vlada, kako tvrdi, problem rješava kroz nadležne institucije.
No, zabrinutost stanovnika Gospića sama po sebi ne mora biti politički motivirana. Građani prije svega žele znati kako je došlo do ilegalnog odlaganja, postoji li opasnost za okoliš i zdravlje te koje će konkretne mjere biti poduzete.
„Građani Gospića mogu biti mirni“
Plenković je posebno naglasio podatke prema kojima, kako tvrdi, nema ugroze za pitku vodu. Pozvao se pritom na nalaze Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
„Što se tiče građana Gospića, poruka je da ne podlegnu panici, histeriji i fabrikaciji, kako to oporba usred ljeta radi. Zbog sjajne turističke sezone, stabilnoga kreditnog rejtinga, smanjenja inflacije i loših istraživanja javnog mnijenja pokušava profitirati na nalazu Geotehničkog fakulteta.“
Govoreći o uklanjanju otpada, dodao je:
„Fond za zaštitu okoliša će pristupiti stabilno, naročito s ovim otpadom na površini. To se treba odvesti i zbrinuti. Nije to posao u jednom danu. Javni poziv za odvoz otpada će biti do 25. kolovoza. Voda za piće je po nalazima HZJZ-a u redu. Ljudi su uplašeni jer im oporba servira ovakve stvari. Građani Gospića mogu biti mirni, ona je kvalitetna.“
Iz njegovih poruka proizlazi da Vlada priznaje postojanje problema, ali istodobno smatra da je dio javne i političke reakcije pretjeran.
Kada zabrinutost postaje političko pitanje?
Upravo je način komunikacije postao jedan od ključnih dijelova cijele priče.
Građani koji upozoravaju na moguće probleme s otpadom ne moraju nužno biti politički protivnici Vlade. Njihovi zahtjevi mogu biti usmjereni na vrlo konkretna pitanja – zaštitu okoliša, sigurnost vode, uklanjanje otpada i utvrđivanje odgovornosti.
S druge strane, Plenković tvrdi da oporba koristi slučaj kako bi politički napadala Vladu.
Zbog toga se rasprava postupno proširila i na pitanja turizma, inflacije, kreditnog rejtinga i političkog rejtinga Vlade.
Je li kritika vlasti postala politički napad?
U javnom prostoru pojavila se i interpretacija prema kojoj je Plenkovićev nastup bio preoštar prema građanima koji izražavaju zabrinutost.
Takvu ocjenu ipak treba promatrati kao političku interpretaciju, a ne kao utvrđenu činjenicu.
Ključno pitanje jest može li se upozoravanje na mogući ekološki problem automatski povezivati s političkim djelovanjem oporbe. Građani imaju pravo tražiti odgovore od institucija bez obzira na vlastita politička opredjeljenja.
Jednako tako, Vlada ima pravo upozoravati na informacije koje smatra netočnima ili pretjeranima, osobito ako smatra da se među građanima širi neopravdan strah.
Na kraju će odlučiti rezultati
Plenković poručuje da razloga za paniku nema, da je voda prema dostupnim nalazima sigurna te da će otpad biti uklonjen. Oporba i dio građana, međutim, traže dodatna pojašnjenja i konkretnije odgovore.
Zato će konačna ocjena situacije ovisiti prije svega o rezultatima.
Važno će biti koliko će brzo otpad biti uklonjen, što će pokazati daljnja ispitivanja tla i vode te hoće li nadležne institucije utvrditi tko je odgovoran za nastanak cijelog problema.
Do tada će, uz ekološko, ostati otvoreno i političko pitanje: može li vlast uvjeravati građane da nema razloga za strah, a istodobno prihvatiti njihovo pravo da postavljaju neugodna pitanja?
Upravo će odgovor na to pitanje u velikoj mjeri odrediti kako će javnost gledati na cijeli slučaj Gospića.
