Problem nezakonitog odlaganja otpada, koji je posljednjih mjeseci dospio u središte pozornosti zbog slučaja u Gospiću, prerastao je iz lokalnog ekološkog pitanja u jednu od važnijih političkih tema u Hrvatskoj. Nakon prosvjeda građana iz Like otvorila su se pitanja postupanja institucija, mogućih posljedica za okoliš i zdravlje stanovništva te načina na koji će država provesti sanaciju.
Nezadovoljstvo se u međuvremenu proširilo i na druge dijelove zemlje. Građani pojedinih sredina protive se mogućnosti da se dio otpada iz Like zbrinjava na njihovu području, dok Vlada pokušava pronaći rješenje koje bi istodobno omogućilo sanaciju i smirilo zabrinutost lokalnog stanovništva.
Vlada krenula u razgovore s predstavnicima građana
Premijer Andrej Plenković reagirao je na rastuću zabrinutost osnivanjem Znanstvenog savjeta i održavanjem sastanaka povezanih sa sanacijom.
Potpredsjednik Vlade Branko Bačić i ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković otvorili su razgovore s predstavnicima građana kako bi im predstavili plan sanacije i rokove njegove provedbe.
Slučaj je, međutim, postao znatno širi od samog uklanjanja otpada.
U javnosti se raspravlja o mogućoj ugrozi zdravlja stanovništva, odgovornosti državnih institucija, troškovima sanacije te pitanju tko bi ih u konačnici trebao snositi.
Zbog toga bi slučaj mogao ostati jedna od važnijih tema tijekom predstojećeg saborskog razdoblja.
U priču o otpadu uključilo se i Belišće
Dodatnu pozornost privukla je situacija u Belišću, gdje posluje tvrtka Livit, povezana s bivšim ministrom gospodarstva Ivanom Vrdoljakom.
Tvrtka se bavi obradom otpadnog mulja, a dio stanovnika već se dulje vrijeme žali na neugodne mirise.
Ured osječko-baranjske županice Nataše Tramišak objavio je da je Osječko-baranjska županija 17. rujna donijela rješenje kojim se Livitu ukida dozvola za gospodarenje otpadom.
Prema navedenim informacijama, odluci je prethodio hitan očevid pokrenut nakon prijava građana i komunalnog redara Grada Belišća.
Time je pitanje postupanja s otpadom dodatno dobilo na važnosti i izvan područja Like.
U Našicama se protive dovoženju otpada iz Gospića
Posebno snažne reakcije zabilježene su u Našicama zbog plana prema kojem bi se dio otpada iz Like zbrinjavao u pećima tamošnje cementare Nexe.
Protivljenje je preraslo u organizirani građanski prosvjed, a pojedini sudionici najavili su da su spremni fizički spriječiti prolazak kamiona ako otpad krene prema tvornici.
Za lokalno stanovništvo ključno je pitanje može li takav način zbrinjavanja predstavljati rizik za zdravlje ljudi i okoliš.
U dijelu vladajućih krugova, međutim, smatraju da postoji razlika između opravdane zabrinutosti stanovništva i političkog iskorištavanja straha od otpada.
Zašto se otpad koristi u cementarama?
Cementare za rad svojih peći tradicionalno koriste fosilna goriva, ali posljednjih godina sve veći udio čine alternativna goriva dobivena iz određenih vrsta otpada.
Temperature tijekom proizvodnog procesa iznimno su visoke. U zoni pečenja prelaze 1400 stupnjeva Celzija, dok u pojedinim dijelovima procesa mogu dosegnuti i približno 2000 stupnjeva.
Zbog takvih temperatura određene vrste obrađenog otpada mogu se koristiti kao zamjensko gorivo.
Takva praksa koristi se i u Europskoj uniji kako bi se smanjila potrošnja fosilnih goriva i emisije ugljikova dioksida.
Hrvatske cementare, među kojima su Nexe i Holcim, već koriste određene vrste certificiranog industrijskog otpada kao alternativno gorivo, uz propisane uvjete i nadzor.
Ključno pitanje je sastav otpada
U raspravi oko Našica posebno je važno razlikovati certificirani neopasni otpad od materijala koji bi mogao sadržavati opasne tvari.
Prema tvrdnjama izvora iz vladajućih krugova, dio gospićkog otpada predviđenog za takvu obradu čine mljevena plastika i stakloplastika, zbog čega smatraju da bi njegovo zbrinjavanje u cementari predstavljalo nastavak već postojeće prakse.
Zagovornici suspaljivanja ističu da visoke temperature i odgovarajući sustavi filtriranja omogućuju sigurno energetsko iskorištavanje otpada koji nije moguće reciklirati.
Građani, međutim, traže čvrsta jamstva o sastavu materijala koji bi se dopremao u njihove sredine i mogućim posljedicama njegova spaljivanja.
Upravo bi neovisne analize trebale imati važnu ulogu u utvrđivanju stvarnog sastava otpada i mogućih rizika.
Nepovjerenje građana postaje politički problem
Tehnička objašnjenja zasad nisu uspjela ukloniti zabrinutost dijela stanovnika.
Slučaj je politički posebno osjetljiv jer su prosvjedi izbili u Lici i Slavoniji, područjima u kojima HDZ tradicionalno ostvaruje značajnu izbornu potporu.
Oporbene stranke slučaj povezuju s pitanjima odgovornosti institucija, kadrovske politike i mogućeg pogodovanja interesnim skupinama. Vlada takve političke optužbe odbacuje i naglasak stavlja na sanaciju te utvrđivanje činjenica.
Situacija bi se mogla dodatno zakomplicirati ako buduće neovisne analize u materijalu namijenjenom zbrinjavanju pokažu prisutnost tvari koje bi zahtijevale drukčiji način postupanja.
Otpad stiže i pred zastupnike u Saboru
Politička rasprava odvijat će se i u Hrvatskom saboru, gdje oporba pokušava pitanje otpada povezati s odgovornošću Vlade Andreja Plenkovića.
Pred zastupnicima je i inicijativa za izglasavanje nepovjerenja Vladi.
Domovinski pokret, iako dio njegova biračkog tijela dolazi upravo iz Slavonije i drugih područja u kojima pitanje otpada izaziva snažne reakcije, prema navodima iz teksta neće podržati opoziv Vlade.
Slična očekivanja postoje i kada je riječ o zastupnicima nacionalnih manjina.
Prema trenutačnom odnosu snaga u Saboru, vladajuća većina računa na dovoljan broj zastupnika za odbacivanje zahtjeva oporbe.
Politička odgovornost ostaje jedno od glavnih pitanja
Slučaj Gospić pokazao je da pitanje otpada više nije ograničeno samo na zaštitu okoliša.
U središte rasprave došli su postupanje državnih institucija, vrijeme u kojem su pojedina tijela raspolagala informacijama o nezakonitom odlaganju, troškovi sanacije i odgovornost za propuste.
Istodobno, otpor mogućem premještanju i zbrinjavanju otpada u drugim dijelovima Hrvatske pokazuje koliko će teško biti pronaći rješenje koje će imati povjerenje lokalnog stanovništva.
Za Vladu će zato jedan od ključnih izazova biti dokazati da se sanacija može provesti na način koji neće stvarati nove rizike niti samo premjestiti postojeći problem iz jednog dijela Hrvatske u drugi.
