USKOK je objavio nove rezultate vještačenja vezane uz odlaganje otpada u Hrvatskoj, među kojima se posebno izdvaja nalaz za područje bivšeg kamenoloma Kukalj u Benkovačkom Selu. Stručnjaci Geotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu utvrdili su da se na toj lokaciji nalazi najmanje 6427 tona različitog otpada, a dodatnim istraživanjima potvrđena je prisutnost mikroplastike i izvan samog prostora odlagališta.
USKOK je javnosti omogućio uvid u nalaz i mišljenje vještaka zaštite okoliša za kompleks bivšeg kamenoloma u Benkovačkom Selu, kao i dopunu tog nalaza. Dokumentacija je izrađena po nalogu USKOK-a u sklopu istrage protiv većeg broja okrivljenika zbog sumnje na kaznena djela protiv okoliša i gospodarstva.
Prva faza vještačenja provedena je 3. studenoga 2025. godine, a obuhvatila je geotehnička i hidrogeološka istraživanja, mjerenja te stručnu obradu prikupljenih podataka. Predmetna lokacija nalazi se na području Kule Atlagić, unutar zone bivšeg kamenoloma Kukalj.
Na terenu je utvrđen vidljiv nasipani i poravnani plato na kojem se nalaze kameni i građevinski materijali pomiješani s različitim vrstama otpada. Najbliže kuće udaljene su više od kilometra od lokacije.
Na lokaciji najmanje 6427 tona otpada
Prema rezultatima provedenih istraživanja, unutar kompleksa kamenoloma nalazi se nasuti i zakopani otpad pomiješan s kamenim i građevinskim materijalom.
Geotehničkim istraživanjima procijenjeno je da se na lokaciji nalazi najmanje 6427 tona otpada, dok je volumen odloženog materijala procijenjen na oko 14.775 prostornih metara. Otpad zauzima približno 3675 četvornih metara, a na pojedinim mjestima seže najmanje 4,2 metra u dubinu.
Analize su pokazale izrazito heterogen sastav. U odloženom materijalu pronađeni su plastika, folije, tekstil, guma, drvo, staklo, metalni dijelovi, građevinski i mineralni materijal te drugi materijali nastali ljudskom djelatnošću.
Posebnu pozornost stručnjaci su posvetili prisutnosti mikroplastike i sitnih plastičnih čestica. Njihova prisutnost upućuje na postupno mehaničko usitnjavanje i degradaciju većih plastičnih proizvoda tijekom vremena.
Kemijskim analizama utvrđene su i povišene koncentracije pojedinih metala, među kojima bakra, cinka, olova i antimona. Ipak, nalazi ne znače da su svi analizirani onečišćivači jednako mobilni ili da je došlo do potvrđenog širokog onečišćenja okoliša. Stručnjaci posebno izdvajaju antimon zbog njegove povećane mobilnosti u dijelu analiziranih uzoraka.
U pojedinim uzorcima utvrđena su i svojstva koja prema kriteriju HP14 ukazuju na ekotoksični potencijal dijela otpada. Istodobno, pronađeni fragmenti medicinskih rukavica i drugih medicinskih proizvoda sami po sebi ne znače da se cjelokupni materijal može klasificirati kao medicinski otpad.
Mikroplastika pronađena i izvan odlagališta
Jedan od važnijih rezultata dodatnog vještačenja odnosi se na mikroplastiku izvan samog tijela odlagališta.
Dodatnim uzorkovanjem obuhvaćeno je 19 lokacija unutar i izvan prostora na kojem se nalazi otpad. Pouzdano su identificirani polimerni fragmenti neposredno uz južni rub odlagališta te sjeverno i sjeveroistočno od njega. Neke od tih lokacija nalaze se približno 20 do 30 metara od ruba odloženog otpada.
Prema vještacima, raspored pronađenih čestica može odgovarati prijenosu mikroplastike vjetrom, dok se ne isključuje ni mogućnost širenja oborinskim vodama.
Na lokaciji udaljenoj oko 150 metara od odlagališta mikroplastika nije potvrđena, a između te točke i samog odlagališta nalazi se i stijenska barijera. Zbog toga vještaci dosadašnji pouzdano potvrđeni lokalni doseg širenja mikroplastike procjenjuju na približno 20 do 30 metara od odlagališta.
Krško područje dodatno povećava mogućnost prijenosa
Stručnjaci upozoravaju i na posebnosti krškog hidrogeološkog sustava na kojem se lokacija nalazi. Takvo područje karakterizira veća pukotinska propusnost, zbog čega infiltrirane vode mogu relativno brzo prodirati kroz podzemlje.
Zbog toga postoji potencijal da pojedine mobilne sastavnice otpada, među kojima se posebno izdvaja antimon, dospiju izvan neposrednog područja odlagališta.
U izvješću se navodi i da su na izvorištu Biba, udaljenom oko 13,5 kilometara od lokacije, zabilježene određene promjene koncentracija pojedinih pokazatelja, iako bez prekoračenja propisanih vrijednosti. Takvi nalazi sami po sebi ne dokazuju da je upravo odlagalište uzrok tih promjena, ali su uzeti u obzir pri procjeni mogućeg ponašanja onečišćujućih tvari u krškom sustavu.
Prirodno razrjeđivanje tijekom podzemnog transporta također znači da izmjerene koncentracije ne moraju odgovarati onima koje bi eventualno postojale neposredno uz izvor.
Stručnjaci upozoravaju na dugoročni rizik
Prema zaključcima vještačenja, daljnje zadržavanje otpada na lokaciji može predstavljati potencijal za nastavak unosa pojedinih onečišćujućih tvari u okoliš, osobito ako je materijal dugotrajno izložen atmosferskim utjecajima.
U izvješću se navodi da je riječ o heterogenoj mješavini različitih vrsta otpada koja uključuje plastiku, tekstil, gumu, metale, staklo, građevinski materijal, organsku tvar, mikroplastiku i druge antropogene sastavnice.
Posebno se izdvajaju rezultati testova procjeđivanja kojima je utvrđena povećana mobilnost antimona u dijelu uzoraka, kao i procjena prema HP14 kriteriju koja ukazuje na ekotoksični potencijal dijela analiziranog materijala.
Vještaci zaključuju da se radi o heterogenom otpadu s djelomično utvrđenim opasnim svojstvima. Vjerojatnost dodatne štete, prema njihovoj procjeni, prvenstveno ovisi o tome koliko će dugo otpad ostati na lokaciji i koliko će biti izložen vremenskim utjecajima.
Najveća mogućnost daljnjeg utjecaja odnosi se na tlo i podzemne vode neposredno povezane s lokacijom odlaganja. Dio posljedica moguće je ublažiti ili ukloniti sanacijom, dok se utjecaj povezan s mikroplastikom, zbog njezine dugotrajne postojanosti i karakteristika krškog područja, može pokazati znatno dugotrajnijim.
Novi nalazi tako dodatno pokazuju koliko je složen problem nezakonitog odlaganja otpada na prostoru bivšeg kamenoloma Kukalj. Uz veliku količinu heterogenog otpada, stručnjaci su potvrdili prisutnost mikroplastike i izvan samog odlagališta, dok će daljnja sanacija i praćenje stanja pokazati hoće li se utjecaj na okoliš tijekom vremena širiti ili će se odgovarajućim mjerama uspjeti zaustaviti.
