Dok se dio hrvatske javnosti tijekom kolovoza, u vrijeme ljetnih godišnjih odmora, pitao čime se bavi predsjednik Republike Zoran Milanović i zbog čega je ponovno utihnuo, on je, prema navodima iz političkih krugova, veći dio odmora proveo na Hvaru, u državnoj rezidenciji Vili Kovač. Ondje je, navodi se, u svom već prepoznatljivom opuštenom stilu primao različite goste, među kojima su bili generali, poduzetnici i drugi uglednici.
Daleko od javnosti, uz druženja i razgovore, predsjednik je s gostima navodno pretresao aktualna politička pitanja, komentirao planove premijera Andreja Plenkovića te razmatrao vlastitu političku budućnost. Prema tim navodima, Milanović je nakon konzultacija s ljudima iz svojeg kruga ponovno razmatrao mogućnost izlaska na iduće parlamentarne izbore s vlastitom nezavisnom listom.
Takva mogućnost u javnosti se već ranije spominjala, iako je Milanović u srpnju javno odbacio mogućnost izlaska na parlamentarne izbore prije isteka svojeg predsjedničkog mandata. Tada je poručio da namjerava mandat odraditi do kraja.
Dobra prilika
Ubrzo su se s Pantovčaka počele širiti glasine da Milanović ipak razmatra izlazak na parlamentarne izbore s vlastitom listom, potencijalno u svrhu pomaganja lijevom političkom bloku u dolasku na vlast. Prema toj interpretaciji, za takav bi potez, u skladu s ranijim odlukama Ustavnog suda, morao odstupiti s dužnosti predsjednika Republike.
U jednom trenutku razmatrala se i mogućnost da listu, uz Milanovićevu potporu, formira Orsat Miljenić, predstojnik Ureda predsjednika i bivši SDP-ov ministar pravosuđa u Vladi Kukuriku koalicije. Prema navodima iz teksta, ideja o ponovnom političkom angažmanu tijekom ljeta ponovno je postala aktualna.
Takva razmatranja mogla su biti zanimljiva i u kontekstu političkog položaja premijera Andreja Plenkovića. Dio političkih komentara posljednjih mjeseci usmjeren je na stanje u HDZ-u, izazove s kojima se Vlada suočava te mogućnost promjena na političkoj sceni. U tom se kontekstu ponovno pojavila i tema Plenkovićeve buduće političke karijere.
Mogućnost njegova odlaska na neku od visokih europskih funkcija nije nova. O Plenkoviću se i ranije pisalo kao o mogućem kandidatu za neku od vodećih pozicija u institucijama Europske unije. Još 2024. godine povezivalo ga se s idejom da bi Europska pučka stranka nakon određenog vremena mogla pokušati preuzeti mjesto predsjednika Europskog vijeća koje je tada pripalo socijalistima.
Plenković i funkcija predsjednika Europskog vijeća
Antonio Costa preuzeo je dužnost predsjednika Europskog vijeća 1. prosinca 2024. godine. U europskim političkim krugovima ranije se raspravljalo o mogućnosti da nakon njegova prvog mandata EPP pokuša dobiti tu poziciju. Upravo se u tom kontekstu Plenkovićevo ime već pojavljivalo u političkim analizama.
Dodatnu pozornost na odnos Plenkovića i Coste privukao je njihov sastanak u Zagrebu 2. rujna ove godine. Costa je tada u sklopu obilaska europskih prijestolnica razgovarao s Plenkovićem, a jedna od glavnih tema bio je novi višegodišnji financijski okvir EU-a za razdoblje od 2028. do 2034. godine. Hrvatska je pritom isticala važnost kohezijske politike i nastavka korištenja europskih sredstava.
Prema navodima iz političkih krugova, upravo bi pitanje novog europskog proračuna trenutačno moglo biti važnije od kadrovske križaljke na vrhu europskih institucija. Ako bi Plenković u tome ostvario ciljeve koje hrvatska Vlada postavlja, eventualni nastavak njegove karijere na europskoj razini mogao bi ponovno postati predmet političkih razgovora.
Spominjan i kao kandidat za Europsku komisiju
Plenkovićevo ime ranije se spominjalo i u kontekstu funkcije predsjednika Europske komisije. Takva mogućnost posebno se pojavljivala u europskim političkim analizama uoči i tijekom izbora za Europski parlament.
Prema navodima sugovornika iz diplomatskih krugova, upravo bi funkcija predsjednika Europske komisije mogla biti posebno značajna u razmatranjima o njegovoj budućoj političkoj karijeri. Ipak, riječ je o dugoročnim političkim scenarijima, a ne o potvrđenoj kandidaturi.
Mandat aktualne predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen traje do 2029. godine. To znači da bi se eventualna rasprava o njezinu nasljedniku otvorila tek u kasnijoj fazi aktualnog institucionalnog ciklusa EU-a, nakon novih europskih izbora.
Do tada će se političke okolnosti u Hrvatskoj i Europskoj uniji još više puta promijeniti. Plenković bi, ako ostane na funkciji premijera do tada, morao proći još jedan parlamentarni izborni ciklus. U slučaju nastavka premijerskog mandata, njegovo dugogodišnje iskustvo na nacionalnoj i europskoj razini bilo bi jedna od referenci koja bi se mogla uzimati u obzir pri razgovorima o europskim funkcijama.
Odlazak ili ostanak?
Za EPP bi eventualno zadržavanje ili preuzimanje vodećih europskih funkcija ovisilo o rezultatima budućih izbora, odnosima među političkim skupinama i širem rasporedu snaga unutar Europske unije. Pri izboru vodećih funkcija važnu ulogu mogu imati i geografska ravnoteža te odnosi među najvećim državama članicama.
Zbog toga se o eventualnom Plenkovićevu odlasku u Bruxelles zasad može govoriti samo kao o mogućem političkom scenariju. Jedna mogućnost bila bi da ostane aktivan na hrvatskoj političkoj sceni do kraja aktualnog ciklusa, dok bi druga bila da se ranije otvori prilika za neku od europskih funkcija.
Ako bi se ponovno aktualizirala mogućnost promjene na čelu Europskog vijeća, Plenkovićevo bi ime moglo biti među onima o kojima bi se razgovaralo, budući da se takav scenarij već ranije pojavljivao u europskim političkim krugovima.
Ipak, do 2029. godine ostaje dovoljno vremena za promjenu odnosa snaga i političkih okolnosti. Zato je prerano tvrditi gdje će Plenković nastaviti karijeru ili hoće li uopće napustiti hrvatsku političku scenu prije isteka mandata.
Istodobno, pitanje Milanovićeve buduće političke aktivnosti također ostaje otvoreno. Njegova javno izrečena pozicija iz srpnja bila je da namjerava završiti predsjednički mandat i da neće izlaziti na parlamentarne izbore prije njegova isteka.
Upravo zato budući odnosi Milanovića i Plenkovića, kao i njihove eventualne odluke o nastavku političke karijere, ostaju teme o kojima će se vjerojatno raspravljati kako se budu približavali novi izborni ciklusi.
