Veliki infrastrukturni projekti, ulaganja u vodno-komunalnu infrastrukturu, dio bolničkih projekata, energetska obnova javnih zgrada i digitalizacija državne uprave mogli bi se naći na čekanju ako se stanje javnih financija nastavi pogoršavati. Prema informacijama iz Vlade, u pripremi je rebalans proračuna koji bi mogao označiti početak ozbiljnijeg ograničavanja državne potrošnje.
Vlada bi nakon obilježavanja Oluje 5. kolovoza mogla poslati jasnu poruku zaposlenima u državnoj i javnoj službi da u nastavku godine ne mogu računati na velika povećanja plaća. Predviđa se rast od najviše tri posto do kraja godine, dok bi sljedeće godine prostor za dodatna povećanja mogao biti gotovo potpuno zatvoren.
Kao svojevrsna kompenzacija za najbolje zaposlenike spominje se mogućnost do pet dodatnih dana godišnjeg odmora, dok bi većina zaposlenih morala računati na vrlo ograničen prostor za daljnji rast primanja.
Razlog takvom pristupu je stanje državnih financija, koje ostavlja sve manje prostora za nove rashode. Ministar Tomislav Ćorić već je od ministara zatražio da do 1. rujna pripreme prijedloge mogućih ušteda u svojim resorima.
Najmanji prostor za rezove očekuje se u zdravstvu, obrazovanju i socijali jer se najveći dio njihovih rashoda odnosi na plaće i druge obvezne izdatke. S druge strane, promet, infrastruktura, vodno gospodarstvo i zaštita okoliša mogli bi osjetiti najveći pritisak.
Dio kapitalnih projekata mogao bi biti odgođen, osim onih koji su već u završnoj fazi realizacije.
Veliki projekti mogli bi pričekati
Poseban pritisak očekuje se na resore u kojima se provode veliki investicijski projekti. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture moglo bi morati usporiti dio planiranih ulaganja, dok bi se kod vodno-komunalnih projekata također mogla provoditi selekcija.
To ne znači nužno potpuno odustajanje od projekata, već njihovo pomicanje na kasnije razdoblje. Projekti koji imaju osigurano europsko financiranje vjerojatno će imati prednost, dok će se kod onih koji kasne ili zahtijevaju veće nacionalno sufinanciranje ponovno analizirati njihova dinamika.
Slična situacija mogla bi zahvatiti i velike željezničke projekte. Oni koji se financiraju europskim novcem ne bi trebali biti zaustavljeni, ali bi domaća komponenta financiranja mogla biti raspoređena kroz duže razdoblje.
To bi značilo produžavanje rokova realizacije i dodatni pritisak na resorna ministarstva.
Državne tvrtke također pod pritiskom
Dodatni signal ozbiljnosti situacije predstavlja odluka da se dio dobiti državnih kompanija izravno usmjerava u državni proračun.
Takav potez kratkoročno može pomoći državnim financijama, ali istovremeno smanjuje prostor državnim tvrtkama za vlastite investicije. Kompanije koje su planirale velike projekte mogle bi zbog toga dio ulaganja odgoditi za kasnije razdoblje.
Drugim riječima, pritisak na javne financije mogao bi se preliti i na investicijske planove državnih poduzeća.
Rebalans više neće biti samo tehnička korekcija
Sve više je naznaka da predstojeći rebalans proračuna neće biti samo uobičajeno usklađivanje prihoda i rashoda.
Nakon nekoliko godina snažnog rasta državnih prihoda, koji je bio potaknut inflacijom, visokom zaposlenošću i korištenjem europskih fondova, prostor za daljnje povećavanje rashoda postaje sve uži.
Zbog toga se najveća pažnja sada usmjerava upravo na rashodnu stranu proračuna.
Umjesto klasične politike velikih rezova, realniji je scenarij selektivno usporavanje potrošnje. To bi moglo značiti odgađanje pojedinih investicija, smanjenje subvencija, strožu kontrolu materijalnih troškova i ograničavanje novih zapošljavanja u državnoj administraciji.
Ministarstva koja nisu ostvarila planiranu dinamiku ulaganja mogla bi izgubiti dio sredstava, a novac bi se preusmjeravao prema projektima koji imaju veću realizaciju.
Subvencije i državna administracija na udaru
U gospodarstvu se posebno može očekivati preispitivanje subvencija. Nakon velikih izdataka povezanih s energetskom krizom, država bi mogla postupno smanjivati pojedine oblike pomoći, uz zadržavanje potpore za najugroženije građane i sektore.
Poljoprivreda bi pritom mogla ostati osjetljivo područje zbog političke važnosti tog sektora, posebno u ruralnim krajevima.
Zdravstvo, s druge strane, vjerojatno neće ostati bez dodatnih sredstava, ali bi se od njega mogla tražiti veća kontrola troškova. Dugovi bolnica godinama predstavljaju značajan problem za državni proračun, pa bi dodatno financiranje moglo biti povezano s konkretnim mjerama racionalizacije.
U obrazovanju se također ne očekuju veliki rezovi, ali bi investicije koje još nisu započele mogle biti pomaknute.
Državna administracija mogla bi biti područje na kojem će se tražiti najveći broj manjih ušteda. U fokusu bi mogli biti službeni putovi, vanjske usluge, savjetnički ugovori, nabava opreme i nova zapošljavanja.
Pojedinačno takve mjere možda ne donose ogromne iznose, ali kada se primijene na cijeli sustav, mogu rezultirati značajnim uštedama.
Obrana i sigurnost ostaju prioritet
Ipak, neće svi resori biti jednako pogođeni.
Obrana će gotovo sigurno ostati izvan ozbiljnijih rezova. Zbog obaveza prema NATO-u i sve većeg ulaganja evropskih država u obrambene sposobnosti, izdvajanja za vojsku nastavit će rasti.
Slična logika vrijedi i za unutarnje poslove, posebno kada je riječ o zaštiti granice i modernizaciji policijskih kapaciteta.
Na prihodnoj strani Vlada zasad ne djeluje sklona velikom povećanju poreznog opterećenja. Umjesto toga, fokus bi mogao biti na boljoj naplati postojećih poreza, širenju porezne baze i suzbijanju sive ekonomije.
Dodatni pritisak mogao bi se pojaviti i na kompanijama koje ostvaruju vrlo visoke dobiti, iako za sada nije jasno u kojem bi obliku takve mjere bile provedene.
Moguća je “tiha konsolidacija”
Najizgledniji scenarij stoga nije povratak na klasične mjere štednje kakve su obilježile razdoblje dužničke krize prije petnaestak godina.
Puno je realnija takozvana tiha fiskalna konsolidacija.
Ona bi podrazumijevala sporiji rast državnih rashoda, odgađanje manje važnih projekata, racionalizaciju administracije, smanjenje pojedinih subvencija i strožu kontrolu javne potrošnje.
Takav pristup Vladi omogućuje da istovremeno zadrži poruku o nastavku gospodarskog rasta, ali i pošalje signal Bruxellesu i financijskim tržištima da vodi računa o deficitu i javnom dugu.
Ključno pitanje bit će koliko će Vlada biti spremna zadirati u rashode koji kontinuirano rastu, prije svega masu plaća u javnom sektoru, subvencije i operativne troškove države.
Pritisak bi se mogao prebaciti na gradove i općine
Posebno zanimljiv dio fiskalne politike odnosi se na porez na dohodak.
Moguće ukidanje poreza na dohodak od mirovina ne bi predstavljalo izravan udar samo na državni proračun, već prije svega na prihode jedinica lokalne i područne samouprave, kojima taj porez predstavlja važan izvor prihoda.
U tom bi slučaju država vjerojatno morala osigurati određene kompenzacijske mehanizme za gradove i općine. Procjene govore o manjku koji bi mogao dosegnuti gotovo 200 milijuna eura.
Time bi dio fiskalnog pritiska zapravo bio prebačen na lokalnu razinu vlasti, dok bi država istovremeno zadržala prostor za provođenje vlastitih prioriteta.
Sljedeća godina mogla bi biti još teža
Dodatni problem predstavlja očekivano usporavanje inflacije. Iako je smanjenje rasta cijena pozitivno za građane, ono može imati i negativnu posljedicu za državni proračun jer sporiji rast cijena može značiti i slabiji rast prihoda od PDV-a.
Zbog toga će za jesenski rebalans biti ključno pitanje mogu li porezni prihodi i dalje rasti dovoljno brzo da pokriju nove obaveze.
Ako se negativni trendovi nastave, Vlada će tijekom sljedeće godine imati sve manje prostora za odgađanje konkretnijih mjera.
Predstojeći rebalans zato bi mogao biti puno više od obične korekcije proračunskih stavki. Mogao bi pokazati koliko je Vlada spremna usporiti državnu potrošnju i odgoditi projekte koji nisu najhitniji.
Upravo će to biti najvažniji test fiskalne politike uoči izrade državnog proračuna za 2027. godinu.
