Vlada je usvojila novi, 11. paket mjera namijenjen zaštiti kućanstava i gospodarstva od rasta cijena, vrijedan oko 260 milijuna eura. Među najvažnijim mjerama je nastavak subvencioniranja električne energije, plina i toplinske energije, dok cijene struje i plina za građane i gospodarstvo zasad ostaju nepromijenjene.
Novi paket obuhvaća i niz drugih oblika pomoći, uključujući naknade za troškove energije, potpore za jesensku sjetvu i ribare, pomoć javnom prijevozu putnika te jednokratne naknade za pojedine skupine građana.
Premijer Andrej Plenković poručio je da se radi o nastavku politike pružanja potpore građanima i gospodarstvu u kriznim razdobljima. Istaknuo je i kako je ukupna vrijednost svih dosad donesenih paketa mjera dosegnula 9,26 milijardi eura.
Međutim, ekonomist Ljubo Jurčić na najnovije Vladine mjere gleda iz drukčije perspektive. Smatra da se njima ponovno pokušavaju ublažiti posljedice, umjesto da se rješavaju problemi koji ih uzrokuju. Upozorava da Hrvatskoj nedostaje dovoljno snažna razvojna i aktivna ekonomska politika koja bi povećavala proizvodnju, stvarala kvalitetnija radna mjesta i dugoročno povećavala prihode građana.
Vlada radi ono što ne bi trebala
Jurčić je za Dnevno.hr kazao kako bi svaka država trebala raditi na povećanju dohotka, proizvodnje i pune zaposlenosti, ali smatra da Hrvatska u tome ne ide dovoljno snažno.
“Prvi dio, oko 90% napora, truda i posla vlade je povećanje proizvodnje, bruto domaćeg proizvoda, pune zaposlenosti, a time i povećanje plaće. Drugi dio vlade čini raspodjela proizvodnje.
Dakle, dva osnovna posla vlade su proizvodnja i raspodjela. Proizvodnja čini preko 90%, a raspodjela i politika raspodjela te stvorene vrijednosti 10% vlade.
Ovo što sada radi hrvatska vlada je raspodjela. Ona raspoređuje ono što proizvodnja stvara, premda je cilj vlade da donosi politike, mjere te da diže tu proizvodnju. A to je ono što Hrvatska vlada ne radi. Hrvatska vlada nema aktivne mjere ekonomske politike, u što spada povećanje domaće proizvodnje i stvaranje radnih mjesta s većom dodanom vrijednosti iz kojih se može isplaćivati veća plaća”, kazao je.
Od proizvodnje nema dovoljno koristi
Jurčić objašnjava da je rast proizvodnje u Hrvatskoj, prema njegovu mišljenju, nedostatan te ističe da bi zemlji trebala stopa rasta veća od pet posto tijekom barem deset godina kako bi počela ozbiljnije sustizati europske zemlje.
Smatra da Hrvatska teoretski ima punu zaposlenost, ali da ona nije ostvarena kroz dovoljno kvalitetna radna mjesta. Prema njegovu mišljenju, velik dio zaposlenosti temelji se na jednostavnijim, slabije plaćenim i manje složenim poslovima.
“Kada pogledamo industriju gdje se može povećavati dodana vrijednost u suvremenom svijetu, nama zaposlenost tu pada. Mi još uvijek živimo u industrijskom društvu, a nova tehnologija, koja uključuje i umjetnu inteligenciju, dolazi iz suvremene industrije. Te umjetne inteligencije ne bi bilo bez računala, mobitela, data centara i tako dalje. Mi tu industriju nemamo. Mi imamo zapošljavanje ljudi u utovaru, pretovaru, dostavi, a to su sve poslovi koji su bili poznati prije 200, 300, 400 i više godina. Dakle, mi imamo punu zaposlenost, ali kvaliteta te zaposlenosti je zapravo vrlo loša i vuče nas u povijest umjesto u budućnost”, kazao nam je Jurčić, uz opasku da se Vladine mjere uglavnom odnose na preraspodjelu te da bi ih, prema njegovu mišljenju, prije trebalo predstavljati ministar socijalne skrbi.
“Zadaća predsjednika vlade je ta da ispada kako se vlada brine o hrvatskim građanima. I to je u redu, ali je isto tako i zamazivanje situacije. Njegov posao je da diže proizvodnju, kvaliteta radna mjesta i dohodak hrvatskih građana. Jer ove mjere pokazuju da smo siromašno društvo unatoč tome što se hvalimo da smo na 70% Europe. Čim vi donosite takve mjere da subvencionirate struju i plin, dokazujete da ste siromašna zemlja, odnosno siromašno društvo. To je stvarni pokazatelj da vlada ne radi svoj posao kako bi trebala i da nema aktivnu politiku. S njihovim mjerama ušteda po domaćinstvu, na godišnjoj razini, bila bi oko 200 – 250 eura. Zašto ne radimo na tome da dignemo prihode domaćinstva za 500 eura godišnje?! Da smo na razini Slovenije, što bismo trebali biti, onda bi ove mjere bile bespotrebne”, kazao je.
„Nije to briga, već uništavanje“
Jurčić je upitan i koliko prostora država još ima za ovakve intervencije, a da one ne počnu ozbiljnije opterećivati javne financije.
“Radi se opterećenje javnih financija, ali ja postavljam pitanje od prije 10 godina. Znači, mi smo se 2017.- 2018. godine hvalili kako radimo rasterećenje hrvatskog gospodarstva za milijardu, dvije milijardi, tri milijarde i tako dalje. Da smo mi te dvije, tri milijarde eura dali za razvoj novih radnih mjesta, nove proizvodnje, nove tehnologije, onda nam ove mjere predočene danas ne bi bile potrebne. I to je razlika između razvojne i aktivne politike te ove koju imamo danas, a to je politika raspodjele.
Dakle, zbog mjera se čini da je vladu briga za stanovništvo, a ona zapravo uništava razvoj. Mjere od prije deset godina bile su pogrešne jer nisu donosile razvoj. No, zato vlada treba imati razvojnu i aktivnu politiku, ali mi to nemamo. Takva politika produkt je znanosti i tehnologije koju smo mi skroz zapostavili.
Te mjere na prvu prikazuju kako vlada želi pomoći i zaštititi svoje građane, ali puno bi bolje bilo da se građanima omogući da kupe te proizvode po standardnim cijenama. Tih 20-30 centi uštede neće nikome dugoročno pomoći, naprotiv”, objasnio nam je Jurčić.
