Predsjednik Republike Zoran Milanović u utorak se obratio javnosti s Pantovčaka povodom novog spora s premijerom Andrejom Plenkovićem, ovaj put zbog pitanja hoće li pripadnici Hrvatske vojske učestvovati na vojnoj paradi u Parizu.
Sukob je eskalirao nakon što je Milanović poručio da neće dati saglasnost za odlazak Počasno-zaštitne bojne na svečanost u Francuskoj, pozivajući se na ustavnu odredbu prema kojoj je upravo predsjednik vrhovni zapovjednik Oružanih snaga.
Predsjednikovo obraćanje
Milanović je na početku istakao da se u posljednje vrijeme rjeđe javno oglašava, iz ličnih i političkih razloga, te da ne odobrava sve što se dešava u zemlji. Naglasio je da je premijerove izjave čuo, ali da smatra kako one ne odgovaraju stvarnom stanju stvari, ocijenivši ih čak prijetećim i nasilničkim po tonu.
Dodao je da se ne radi samo o jednoj manifestaciji u Parizu, već da se njome promoviše takozvana “koalicija voljnih”, dok NATO u cijeloj priči navodno uopšte nije prisutan. Prema njegovim riječima, premijer sve do nedavno nije smatrao potrebnim da o ovom pitanju s njim, kao vrhovnim zapovjednikom Hrvatske vojske izabranim direktno od građana, uopšte progovori.
Optužbe na račun pritiska na vojnog načelnika
Predsjednik je iznio i tešku optužbu — da je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga, general Tihomir Kundid, dan ranije primio pozive iz Ministarstva odbrane s porukom da se istog jutra pojavi na sastanku u Vladi. Milanović je naglasio da je on, i kao bivši premijer i kao sadašnji predsjednik, s osobama tog ranga uvijek komunicirao direktno, bez posrednika, te da ga je general nakon poziva kontaktirao kako bi zajedno zaključili da se radi o direktnom miješanju u sistem zapovijedanja.
Prema predsjednikovim riječima, generala je potom kontaktirala i premijerova kancelarija, a zatim i šef njegovog kabineta, pri čemu mu je navodno zaprijećeno smjenom i prijevremenim penzionisanjem ukoliko se ne odazove. Milanović je takav postupak ocijenio nezakonitim i kažnjivim, navodeći da predstavlja narušavanje odbrambene sposobnosti zemlje i pokušaj uklanjanja osobe čija je dužnost provoditi odluke unutar zapovjednog lanca, uključujući i njegove naredbe kao vrhovnog zapovjednika.
Pozivanje na Ustav
Predsjednik je ponovio svoje glavne argumente, naglašavajući da Ustav jasno određuje predsjednika kao vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga, dok zakonska regulativa, iako manje precizna, ide u istom pravcu. Istakao je da se uloga premijera u tom kontekstu uopšte ne spominje, te da se aktuelnu situaciju ne može posmatrati kao uobičajenu proceduru, već kao pokušaj nekolicine premijerovih saradnika da pritisnu načelnika Stožera.
Opisao je generala Kundida kao ratnog veterana i učesnika oslobađanja Petrinje, naglašavajući da takve osobe, s obzirom na poseban status i blizinu penzije, ne bi smjele biti izložene pritisku ili ucjenama.
Vezano za sam poziv francuskog predsjednika upućen Plenkoviću, Milanović je naveo da je on stigao prije gotovo dva mjeseca, a da se za to vrijeme niko iz Vlade nije obratio Pantovčaku — ni pismom, ni razgovorom, ni bilo kakvim oblikom konsultacije. Dodao je da je spreman razgovarati o pitanjima subordinacije i jedinstva zapovijedanja isključivo u prisustvu načelnika Stožera, kako bi se razjasnile eventualne nejasnoće.
Podsjetio je i da je HDZ 2018. godine, izmjenama Zakona o odbrani u vrijeme ministra Damira Krstičevića, uveo odredbu po kojoj ministar odbrane može odlučivati o protokolarno-ceremonijalnim aktivnostima. Prema njegovom tumačenju, ta odredba ne isključuje predsjednika iz zapovjednog lanca u redovnim okolnostima, ali se trenutna situacija, zbog političke težine nastupa hrvatske vojske u Parizu, ne može smatrati uobičajenim protokolom.
Nije prvi put, tvrdi predsjednik
Milanović je podsjetio i na raniji incident, kada je premijer prije dvije godine planirao vojni desant u Kuparima usred turističke sezone. Naveo je da je tada usprotivio odluku i tražio objašnjenje zašto o tome unaprijed nije konsultovan, dodajući da je pokušaj sprovođenja odluke “iza njegovih leđa” sličan obrascu koji se, prema njegovim riječima, ponavlja i sada.
“Napad na mene kao vrhovnog zapovjednika”
Predsjednik je ustvrdio da iza formalnog pritiska na načelnika Stožera zapravo stoji pokušaj napada na njega lično, kao vrhovnog zapovjednika, te da je cilj ugušiti svaki oblik otpora aktuelnoj vlasti. Tu je ocjenu dodatno zaoštrio poređenjem sa stilom vladavine srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, pri čemu je istakao razliku između njega kao, kako je naveo, autentičnog političkog lidera i Plenkovića, kojeg je opisao kao birokratu koji vlada zahvaljujući povoljnim okolnostima.
Pitanje vojne opreme i regionalne bezbjednosti
Milanović je proširio kritiku i na pitanje nabavke borbenih aviona iz Francuske, navodeći da bi, da je ranije postavio pitanje prodaje iste opreme drugim zemljama regiona, uključujući Srbiju, vjerovatno odustao od te nabavke. Istakao je zabrinutost što Srbija istovremeno nabavlja kinesku vojnu opremu i izraelske sisteme, dok se istovremeno, kako kaže, njemu pripisuje krivica za navodno narušavanje odnosa Hrvatske sa Sjedinjenim Državama.
Najavio je posjetu Slunju, gdje se odvija vojna vježba u sklopu NATO saveza uz učešće pripadnika 173. američke padobranske brigade iz Aviana, naglašavajući da je to primjer stvarne i funkcionalne vojne saradnje, za razliku, kako smatra, od pariske manifestacije koja s NATO-om nema direktne veze. Naveo je da Hrvatska, čak i kao kupac francuskih aviona, ne mora nužno slati vojnike na paradu kako bi potvrdila saradnju.
Kako je sukob počeo
Spor je započeo dan ranije, u ponedjeljak, kada je Milanović najavio da neće dozvoliti odlazak vojske u Pariz dok god se ne razjasni ko bi tačno trebalo da predstavlja Hrvatsku, ironično se osvrnuvši na to da Ustav jasno propisuje da Oružane snage predstavlja vrhovni zapovjednik.
Premijer Plenković je tada odgovorio da će insistirati na učešću Hrvatske vojske na paradi, poručivši da bi, ukoliko načelnik Glavnog stožera ne postupi po najavi ministra odbrane Ivana Anušića, izgubio njegovo povjerenje i da bi se od njega očekivala ostavka.
Spor između predsjednika i premijera oko nadležnosti nad Oružanim snagama tako se nastavlja, otvarajući pitanje tumačenja ustavnih i zakonskih ovlasti u pogledu zapovijedanja vojskom.
