Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić komentirao je objavu rezultata vještačenja i analiza koji su pokazali da otpad odložen u Varaždinu, dok se nalazi na toj lokaciji, predstavlja dugotrajno opterećenje za okoliš, dok je ilegalno odlagalište u Divoselu kod Gospića povezano s onečišćenjem lokalnih podzemnih voda mikroplastikom.
Na pitanje predstavlja li takav razvoj događaja na određeni način poraz institucija, Turudić je odgovorio: “Pa, ja mislim da je jučerašnje izvješće pobjeda institucije, da institucije rade svoj posao. U lipnju su donesene izmjene poslovnika Državnog odvjetništva, koje su nam dale takav alat da državni odvjetnik diskrecijski odlučuje ako postoji javni interes da se objavi određeni tijek provođenja dokazne radnje ili izvida.”
“Dosad smo objavili četiri izvješća. Vrlo brzo ćemo objaviti još tri izvješća. Neprihvatljive su tvrdnje nekih političara da se bira tajming objave izvješća”, ustvrdio je.
“Izvješće prvo trebaju dobiti okrivljenici i branitelji”
Na dokumentu Instituta za vode “Josip Juraj Strossmayer”, koji se odnosi na analizu podzemnih voda na području Gospića, kao datum izrade naveden je 7. kolovoza 2026. godine. Izvješće je javno objavljeno jučer, samo dva dana nakon što je u Zagrebu održan veliki prosvjed “Hodaj za Liku”, na kojem su brojni građani izrazili nezadovoljstvo odnosom prema problemu otpada i mogućim posljedicama za okoliš.
Turudić je odgovorio i na pitanje zašto se s objavom izvješća čekalo određeno vrijeme.
“Znate, trebaju ga prvo dobiti okrivljenici i njihovi branitelji. Prvi moraju biti biti upoznati s time. To je jedan od razloga. Drugi razlog je da grupiramo izvješća. Ako se rade nalazi i mišljenje i dopuna, tada ćemo objaviti kad dođe i dopuna nalaza i mišljenja”, istaknuo je.
Govoreći o velikim količinama otpada koje su prema dosadašnjim informacijama dovezene i zakopane na području Gospića, Turudić je komentirao kako je moguće da takve aktivnosti nisu ranije uočene.
“Čudno je da nitko nije primijetio. Ja znam gore u Virovitici kad nekome kućni ljubimac ugine, a ne živim tamo. Osobno ne vjerujem ovima što govore da nisu pojma imali, ali to je njihov problem”, naveo je.
“Istraga još uvijek traje”
Na pitanje hoće li se tijekom postupka ispitivati i eventualna odgovornost osoba koje su ranije bile nadležne za nadzor i koje su trebale primijetiti što se događa, Turudić je odgovorio:
“Ne znam kud će nas to sve odvesti. Ako se utvrdi postojanje osnova sumnje, mi ćemo nastaviti postupak prema svima živima.”
Govorio je i o tome kada je USKOK prvi put dobio informacije o mogućim nepravilnostima.
“Cijeli postupak je iniciralo Ministarstvo unutarnjih poslova 2023. godine. Zato su promašene tvrdnje nekih političara da su oni nešto otkrili. Dakle, 2023. je počeo postupak, određeni su PDR-ovi, posebne dokazne radnje su provođene, sve je išlo svojim putem. To traje već skoro 3 godine”, izjavio je.
Dodao je i:
“I također je posve promašena tvrdnja nekih da je istraga dovršena 2024. godine. Istraga je tek počela 2025. godine. Ona još uvijek traje, još uvijek se provodi. Sad je u tijeku provođenje knjigovodstveno-financijskog istraživanja. Kad to bude gotovo, upisuje se u upisnik kaznenih prijava završetak istrage. I rekao sam već javno, mi očekujemo da ćemo negdje krajem 9. rujna ili početkom listopada dobiti državnoodvjetničku odluku”, napomenuo je.
Turudić je potvrdio i da postoji mogućnost proširenja istrage na dodatne osobe, ovisno o rezultatima dokaznih radnji.
“Uvijek je moguće proširenje istrage, zavisi koji su rezultati dokaznih radnji koje se provode tijekom istrage. Neću niti demantirati, niti potvrditi da će biti proširenja. Vidjet ćemo. Ako bude potrebe, bit će proširenja. Za sada je istragom obuhvaćeno 14 fizičkih i četiri pravne osobe”, kazao je.
Voda testirana na tri lokacije oko ilegalnog odlagališta
Podsjetimo, izvješće Instituta za vode “Josip Juraj Strossmayer” pokazalo je prisutnost mikroplastike u lokalnim podzemnim vodama na području Divosela kod Gospića, u blizini ilegalnog odlagališta otpada.
Vještaci su uzorke vode uzeli na tri lokacije – uzvodno od odlagališta, neposredno uz područje na kojem se nalazi otpad te nizvodno od njega. Rezultati su pokazali značajne razlike između uzoraka. Voda koja dolazi prema lokaciji sadržavala je vrlo malo plastike, dok je u vodi koja prolazi ispod samog odlagališta pronađeno čak 89 posto ukupno evidentirane plastike.
U nizvodnom uzorku izmjereno je 737 mikrograma polistirena, odnosno stiropora, po litri vode. Riječ je o vrlo visokoj koncentraciji za prirodni okoliš. Prema nalazu, plastične čestice mogu se oborinskim vodama ispirati kroz porozni krški teren i dospijevati u podzemne tokove.
Nalaz tako ukazuje na povezanost između lokacije odlagališta i prisutnosti mikroplastike u analiziranim podzemnim vodama, dok će daljnji postupak trebati utvrditi sve okolnosti i moguće posljedice takvog onečišćenja.
Golim okom nevidljiva mikroplastika
Spektroskopska analiza pokazala je da se u podzemnim vodama ne nalazi samo polistiren, odnosno usitnjeni stiropor, već i druge vrste plastike. Među pronađenim materijalima identificirani su polietilen, koji se koristi za izradu vrećica i različitih folija, polipropilen, PET ambalaža te politetrafluoretilen (PTFE).
PTFE je poznatiji kao teflon i pripada skupini perfluoriranih spojeva (PFAS), koji su poznati po vrlo sporoj razgradnji u okolišu. Upravo zbog svojstava tih spojeva njihova se prisutnost posljednjih godina posebno prati u različitim ekološkim istraživanjima.
Vještaci su analizirali i čestice veličine do svega pet mikrometara, odnosno pet tisućinki milimetra. Zbog tako malih dimenzija riječ je o česticama koje nisu vidljive golim okom. Budući da je njihova gustoća bliska gustoći vode, takve se čestice mogu zadržavati u vodi i kretati kroz podzemne krške pukotine.
U dokumentu vještaci kao pripadajuće vodno tijelo ovog podzemnog bazena izričito navode rijeku Liku. To ukazuje na mogućnost da se onečišćenje s područja ilegalnog odlagališta podzemnim krškim tokovima dalje širi prema ličkom riječnom sustavu, zbog čega će daljnje praćenje stanja voda biti važno za utvrđivanje ukupnog utjecaja na okoliš.
