Uz premijera Andreja Plenkovića, u središtu političkih rasprava zbog afere s ilegalno odloženim otpadom u Gospiću našla se i ministrica zaštite okoliša Marija Vučković. Riječ je o jednoj od dugogodišnjih Plenkovićevih suradnica, koju je javnost ranije pratila i na funkciji ministrice poljoprivrede.
Vučković je posljednjih dana u Hrvatskom saboru vodila oštre rasprave s oporbom, pojavivši se na izvanrednoj sjednici na kojoj je odgovarala i na pitanja koja su se odnosila na odgovornost Vlade. Premijer Plenković pritom nije sudjelovao u saborskoj raspravi, pa je dio političkog pritiska pao upravo na ministricu.
Ministarstvo zaštite okoliša, zajedno s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, preuzelo je operativnu koordinaciju aktivnosti vezanih uz analizu, uklanjanje i financiranje sanacije opasnog i neopasnog otpada na lokaciji kojom je upravljala tvrtka Tipos Resurs.
Ministarstvo preuzelo operativno vođenje sanacije
Slučaj je već neko vrijeme predmet istrage USKOK-a, a uloga Ministarstva na čijem je čelu Vučković postala je posebno važna zbog koordinacije različitih aktivnosti na lokaciji.
Među njima su analitički postupci, geotehnička istraživanja i karakterizacija otpada. Pokrenuta su i dva postupka javne nabave za njegovo uklanjanje – jedan za oko 4500 tona opasnog otpada koji se nalazi na otvorenom te drugi za približno 650 tona neopasnog otpada smještenog u vrećama.
Budući da u prvom krugu javne nabave nije pristigla nijedna ponuda, Ministarstvo je najavilo prelazak na pregovarački postupak kako bi se pronašao izvođač koji bi mogao provesti sanaciju.
U HDZ-u pritom ističu da je ministrica u operativnom dijelu dosadašnjeg posla odradila značajan dio aktivnosti. Budući da Hrvatska nema odgovarajuću infrastrukturu za trajno zbrinjavanje opasnog otpada, Ministarstvo je poslalo službene upite na 62 europske adrese kako bi pronašlo inozemne operatere koji bi mogli prihvatiti gospićki otpad.
Oporba ministrici zamjera sporost
Unatoč pohvalama iz vladajućih redova, Vučković se našla pod snažnim kritikama oporbe, dijela javnosti i građanskih inicijativa, prije svega zbog pitanja zašto sanacija nije ranije započela.
Ministrica tvrdi da institucije tijekom prethodnih 18 mjeseci nisu bile neaktivne, nego da su imale ograničenja u postupanju zbog istražnog postupka koji se provodio na lokaciji.
Prema njezinim riječima, dozvola za konkretno postupanje dobivena je tek sredinom listopada prošle godine.
Braneći Ministarstvo i Vladu, Vučković je pritom ukazala i na ranije izdane dozvole povezane s tvrtkom Tipos Resurs. Navela je da su ključne dozvole izdane 2015. i 2022. godine te da ih nije izdalo Ministarstvo koje ona danas vodi, već ranije vlasti i nadležni županijski uredi.
Rezultati analiza dodatno naglašeni
Nakon sjednice saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode u Gospiću, ministrica je javnost izvijestila da su analize podzemnih voda privedene kraju.
Istaknula je i da je voda za piće u Gospiću i okolici zdravstveno ispravna.
Taj je podatak bio važan dio komunikacije Ministarstva jer je slučaj ilegalnog odlaganja otpada izazvao zabrinutost lokalnog stanovništva zbog mogućeg utjecaja na okoliš i zdravlje.
Istodobno, politička dimenzija slučaja postala je sve izraženija. Vučković se našla u situaciji u kojoj mora istodobno objašnjavati postupanje institucija, braniti Vladu od optužbi za neaktivnost i ukazivati na odgovornost drugih tijela koja su bila uključena u ranije faze slučaja.
Pokušaj preuzimanja kontrole nad krizom
Prema političkim procjenama, Vučković je dobila važnu ulogu u smirivanju pritiska koji se posljednjih tjedana povećavao oko Vlade.
Njezina strategija uglavnom se temelji na isticanju zakonskih ograničenja tijekom istrage, kao i na činjenici da je Ministarstvo nakon dobivanja potrebnih uvjeta krenulo u konkretne aktivnosti.
Organiziranje sjednice saborskog Odbora za zaštitu okoliša upravo u Gospiću također je poslalo poruku da institucije pokušavaju javno pokazati kako se slučajem aktivno bave.
Posebno je naglašavanje rezultata analiza vode trebalo pokazati da, barem prema trenutačno dostupnim nalazima, nema razloga za zaključak da je pitka voda ugrožena.
Vučković je pritom dio odgovornosti usmjerila i prema ranijim vlastima te lokalnim i županijskim institucijama, podsjećajući da određene sporne dozvole nisu donesene za vrijeme mandata aktualnog Ministarstva.
Time se slučaj pokušava prikazati kao problem koji traje godinama, a ne kao posljedica isključivo djelovanja sadašnje Vlade.
Gospić postao politički test za Vladu
Cijela situacija za ministricu ipak nosi određeni politički rizik.
Jedan od najvećih problema jest činjenica da Hrvatska nema dovoljno razvijenu infrastrukturu za zbrinjavanje opasnog otpada. Upravo je gospićki slučaj ponovno otvorio pitanje koliko je sustav gospodarenja otpadom spreman odgovoriti na ovakve situacije.
Ako pregovori s inozemnim operaterima ne daju rezultat ili ako se postupak sanacije dodatno oduži, politički pritisak na Ministarstvo mogao bi postati još snažniji.
Dodatni problem predstavljalo bi eventualno otkrivanje dugotrajnog onečišćenja tla ili podzemnih voda. U takvom bi scenariju pritisak lokalnog stanovništva i ekoloških organizacija gotovo sigurno dodatno porastao, a moguće su i nove pravne aktivnosti.
Istraga USKOK-a ostaje važan faktor
Za sada je istraga prvenstveno usmjerena prema tvrtki Tipos Resurs, no njezin daljnji razvoj mogao bi otvoriti i pitanja vezana uz postupanje nadležnih institucija.
Ako bi istražitelji utvrdili moguće propuste u nadzoru, mogla bi se otvoriti pitanja odgovornosti pojedinih službenika ili drugih osoba uključenih u sustav.
To bi za Vučković predstavljalo dodatni politički izazov, čak i u slučaju da se ne utvrdi njezina osobna odgovornost.
Posebno osjetljivo pitanje bit će i financiranje sanacije. Ako se opasni otpad bude morao trajno zbrinjavati izvan Hrvatske, trošak bi mogao dosegnuti milijunske iznose, što bi se u konačnici financiralo javnim novcem.
Problem bi mogao prerasti lokalne granice
Gospićki slučaj tako više nije samo pitanje jednog ilegalnog odlagališta.
On je ponovno otvorio raspravu o tome kako Hrvatska kontrolira gospodarenje otpadom, koliko učinkovito institucije reagiraju kada se otkrije problem te postoji li dovoljno infrastrukture za zbrinjavanje opasnih materijala.
Za Vučković će zato naredno razdoblje biti posebno važno. Uspješna sanacija mogla bi joj omogućiti da pokaže kako je Ministarstvo uspjelo preuzeti kontrolu nad krizom.
S druge strane, dodatna kašnjenja, problemi u pronalaženju izvođača ili eventualni novi nalazi o onečišćenju mogli bi znatno povećati politički pritisak na ministricu i Vladu.
Oporba će slučaj gotovo sigurno nastaviti koristiti kao argument protiv aktualne vlasti, dok će vladajući nastojati dokazati da su sadašnje institucije problem preuzele i krenule prema njegovom rješavanju.
Hoće li Vučković uspjeti zadržati kontrolu nad situacijom, uvelike će ovisiti o tome kako će se razvijati sanacija, istraga i potraga za trajnim rješenjem za opasni otpad.
