Srbija je službeno pokrenula proizvodnju suvremenih borbenih dronova u suradnji s izraelskom kompanijom. Visokotehnološko postrojenje otvoreno je pod velom tajnosti, a najavljeno je i pokretanje još tri pogona na različitim lokacijama u zemlji.
Ostaje pitanje hoće li se proizvedeni dronovi koristiti u Oružanim snagama Srbije ili će dio proizvodnje biti namijenjen izvozu.
Zašto se lokacija postrojenja drži u strogoj tajnosti i kakve bi posljedice prijenos tehnologije mogao imati na razvoj srpske obrambene industrije i sigurnosne odnose u regiji, za Euronews Srbija govorili su vojni analitičar Vladan Radulović i urednik zrakoplovnog portala Tango Six Petar Vojinović.
Radulović smatra da postoji razumljiva potreba za promocijom novog projekta, ali ističe da postoje i razlozi zbog kojih određeni detalji ne bi trebali biti javno dostupni.
„Ja razumijem i promociju i sve, ali mislim da na određenim mjestima kamerama nije mjesto. Ovdje imamo drugu dimenziju koja je sama po sebi specifična zbog činjenice da je u pitanju, dakle, saradnja s Izraelom, zbog situacije koja je takva kakva jeste, prije svega na Bliskom istoku. I naročito na sve ono što se dešavalo na relacijama između Izraela i Irana i američkih vojnih instalacija u regionu“, kaže Radulović.
Što Srbiji donosi prijenos tehnologije?
Prema Radulovićevu mišljenju, važnije od same proizvodnje jest pitanje koliko će domaća industrija biti uključena u projekt i kakve će kapacitete Srbija dugoročno razviti.
„Bitno nam je da dobijemo vlastite kapacitete, odnosno da ih osnažimo i u proizvodnom smislu, što se tiče hardvera, ali prije svega kada je riječ o osposobljavanju naših ljudi koji će raditi na tome. To je jedan segment. Drugi je sposobnost da takve platforme možemo isporučiti vlastitim oružanim snagama, dakle jedinicama Vojske Srbije“, navodi vojni analitičar.
Radulović pritom smatra da bi domaća proizvodnja mogla imati i širi komercijalni potencijal. Kao jednu od mogućnosti navodi situaciju u kojoj bi Srbija postala svojevrsna poveznica između izraelskih proizvođača i država koje iz političkih ili drugih razloga ne žele izravno nabavljati izraelsku vojnu opremu.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić govorio je i o mogućnostima novih sustava.
„Ovi dronovi idu kroz prozore, jure protivnika, nevjerovatno su efikasni, i možete da vidite kako se trenira i vježba ono što proizvodimo ovdje u Beogradu. Mnogo smo sretni što smo do tog nivoa došli“, poručio je predsjednik.
Što mogu novi dronovi?
Petar Vojinović iz portala Tango Six navodi da je među predstavljenim sustavima i Lanius, mali dron posebno prilagođen određenim zadaćama u urbanom okruženju.
„Taj prvi koji je identificiran na predstavljanju prije mjesec dana na Batajnici jedan je od tri. Jučer smo saznali da postoje još dva. To su mali dronovi, veoma specifični i namijenjeni za urbanu borbu“, objašnjava Vojinović.
Prema njegovim riječima, jedan od sustava koristi tehnologije koje omogućuju letjelici ulazak kroz otvor ili prozor i djelovanje na cilju, dok se druga dva sustava razlikuju po namjeni i konfiguraciji.
„Oni su mali dronovi koji imaju u sebi to eksplozivno punjenje, koje je, interesantno, jučer smo čuli da li taj Lanius ili neki od ovih drugih koriste eksploziv proizveden u Krušiku. Dakle, to je taj dio industrijske saradnje. Sva tri su upravljana od čovjeka. Imaju naočale koje operateru projektuju sliku s kamere, kao i ranac i džojstik pomoću kojih se upravlja dronom“, rekao je Vojinović.
Umjetna inteligencija sve važnija
Posebnu pozornost Vojinović pridaje primjeni umjetne inteligencije u novim sustavima.
„Lanius X je prvi koji, koliko je potvrđeno iz zvaničnih izvora, ima Nvidia čipove. To ne znači da dron ima svoj ‘mozak’ i da samostalno donosi odluke. Vještačka inteligencija može služiti za prepoznavanje ciljeva, asistirano navođenje i određene autonomne funkcije, naročito u situacijama kada se izgubi veza s operaterom“, navodi Vojinović.
Dodaje kako upravo razvoj takvih tehnologija predstavlja jedan od važnijih trendova suvremenog ratovanja.
„To je tehnološka stvar koja će sve više biti prisutna. Dronovi više nisu samo letjelice kojima čovjek upravlja preko kamere. Vještačka inteligencija ulazi u različite faze njihovog korištenja“, kaže Vojinović.
Razvoj prema „digitalnoj vojsci“
Vojni analitičar Vladan Radulović smatra da razvoj bespilotnih sustava treba promatrati u širem kontekstu promjena u suvremenim oružanim snagama.
„Trendovi koje diktira savremeno bojište donose potpuno novu sliku i izgled oružanih snaga. Ubrzani razvoj vojnih tehnologija, zajedno s iskustvima koja se stiču na bojnom polju, utiče na to da se neke stvari mijenjaju iz korijena – od doktrinarnih do strateških dokumenata“, kaže Radulović.
Kao posebno važan smjer razvoja ističe mrežno-centrično ratovanje, u kojem različiti sustavi mogu međusobno razmjenjivati informacije u stvarnom vremenu.
„Svaka platforma, svaka jedinica, čovjek, helikopter, avion, bespilotna letjelica, artiljerijsko oruđe, PVO položaj, radarski sistem, satelit i svi senzori komuniciraju između sebe. Podržano vještačkom inteligencijom, to znači da komanda u realnom vremenu dobija informacije, obrađuje ih i može dobiti predložene scenarije“, kaže on.
Pritom naglašava da uporaba umjetne inteligencije ne znači da sustavi samostalno donose odluke na bojištu.
„Vještačka inteligencija ne donosi odluku na bojnom polju. Odluku donosi čovjek i pretpostavljena komanda. Vještačka inteligencija služi da vrši obradu, razmjenu i prijenos podataka u realnom vremenu“, kaže Radulović.
Koliki su proizvodni kapaciteti Srbije?
Petar Vojinović podsjeća da Srbija već raspolaže određenim kapacitetima za razvoj i proizvodnju bespilotnih sustava, kako u državnom tako i u privatnom sektoru.
„Mi imamo proizvodnju i u državnim i privatnim firmama. Tu je Vojnotehnički institut, postoje kompanije koje proizvode FPV dronove, kao što je Komarac, a postoje i privatne firme koje razvijaju vlastiti softver za kontrolu dronova“, kaže urednik portala Tango Six.
Istodobno upozorava da domaći kapaciteti trenutačno nisu na istoj tehnološkoj razini kao kapaciteti velikih međunarodnih proizvođača.
„Proizvodnja postoji, ali tehnologija nije toliko razvijena da bismo mogli napraviti sve što može jedna velika kompanija poput Elbita. Posebno je teško razviti veće bespilotne letjelice, poput Hermesa 900“, kaže Vojinović.
Hermes 900, objašnjava, znatno je složeniji sustav koji je prvenstveno namijenjen izviđačkim zadaćama.
„To je bespilotna letjelica koja leti na većim visinama i može biti borbena, ali najvjerovatnije će, prema onome što za sada znamo, biti izviđačka. Jedna od njenih mogućnosti je kamera od 360 stepeni s velikim optičkim mogućnostima. Ona može vršiti pasivno videoizviđanje, bez emitiranja signala, što otežava njeno otkrivanje“, dodaje Vojinović.
Takvi sustavi mogli bi biti dio šireg koncepta digitalizacije oružanih snaga, budući da omogućuju prikupljanje i prosljeđivanje podataka s terena drugim jedinicama i zapovjednim strukturama.
Vojinović navodi da Vojska Srbije već raspolaže većim brojem različitih tipova dronova, dok se dio novih sustava još razvija.
„U Vojsci Srbije trenutno imamo veliki broj različitih tipova dronova, a određeni broj je i u razvoju. Imamo i domaće sisteme i one koji se nabavljaju iz inostranstva“, smatra on.
