Bisera Veletanlić desetljećima je jedno od najprepoznatljivijih imena glazbene scene nekadašnje Jugoslavije. Njezin osebujan glas, snažna interpretacija i sposobnost da svakoj pjesmi udahne posebnu emociju učinili su je umjetnicom koju publika nije zaboravila ni nakon tolikih godina.
Iako se njezino ime najčešće veže uz velike šlagere i nezaboravne festivalske nastupe, njezina karijera puno je šira od nekoliko velikih hitova. Bisera je tijekom godina povezivala zabavnu glazbu, šansonu i jazz, a svojim je načinom interpretacije stvorila prepoznatljiv glazbeni identitet.
Rođena je u Zagrebu 1942. godine, a djetinjstvo je provela u Sisku. Glazba je od najranijih dana bila dio njezina života, a zajedno sa sestrom Senkom još je kao djevojčica nastupala pred publikom.
Prvi javni nastup imala je 1960. godine u emisiji „Mikrofon je vaš“, dok je nekoliko godina kasnije debitirala i na zagrebačkoj televiziji. Godine 1964. snimila je svoju prvu singl ploču „Crveni cvet“, čime je započelo poglavlje karijere koje će trajati desetljećima.
OD FESTIVALA DO VELIKIH HITOVA
Bisera je tijekom karijere nastupala na gotovo svim važnim festivalima tadašnje domaće glazbene scene. Opatija, Beogradsko proljeće, Zagrebfest, Split i Vaš šlager sezone samo su dio festivala na kojima je nastupala i osvajala priznanja.
Posebno mjesto u njezinoj karijeri zauzela je suradnja s velikim autorima, među kojima je bio i Kornelije Kovač.
Upravo iz te suradnje nastale su pjesme koje su ostale zapisane u glazbenoj povijesti, a među njima se posebno izdvaja „Zlatni dan“.
„ZLATNI DAN“ POSTAO JE NJEZIN ZAŠTITNI ZNAK
Kada se spomene Bisera Veletanlić, mnogi će prvo pomisliti upravo na „Zlatni dan“.
Glazbu za pjesmu napisao je Kornelije Kovač, dok je tekst potpisala njegova supruga Spomenka Kovač. S vremenom je pjesma prerasla okvir običnog hita i postala jedna od onih skladbi koje publika povezuje s ljubavlju, životom, uspomenama i prolaznošću.
Sama Bisera kasnije je govorila koliko joj je bilo teško snimiti pjesmu bez snažnih emocija. U jednom intervjuu otkrila je da je tijekom snimanja morala više puta počinjati ispočetka jer su je emocije savladale.
Zanimljivo je da „Zlatni dan“ ni desetljećima nakon nastanka nije izgubio svoju posebnost. Pjesma se i danas izvodi i sluša, a njezina emotivna poruka lako pronalazi put do različitih generacija.
SURADNJA KOJA JE OSTAVILA DUBOK TRAG
Kornelije Kovač imao je posebno mjesto u Biserinoj karijeri. Osim „Zlatnog dana“, napisao je i druge pjesme koje je ona izvodila, među kojima je „Ručak za dvoje“.
Bisera je kasnije njihovu suradnju opisivala vrlo emotivno, govoreći o Kovaču kao o osobi s kojom je imala odnos gotovo poput brata i sestre.
Njezin glazbeni put nije se, međutim, zaustavio na šlagerima. Surađivala je i s drugim velikim imenima, među kojima je bio Goran Bregović, a 1975. godine snimila je pjesmu „Šta ću, nano, dragi mi je ljut“, koju je godinama kasnije publika posebno povezivala s verzijom „Lipe cvatu“ grupe Bijelo dugme.
GLAS KOJI JE NADŽIVIO GENERACIJE
Biserin opus obilježili su brojni hitovi, među kojima su „Milo moje“, „Ručak za dvoje“, „Ne plači“, „A ja te znam“, „Ti si čovjek moj“ i, naravno, „Zlatni dan“.
Njezina posebnost bila je u tome što nikada nije zvučala kao bilo koja druga pjevačica. Imala je boju glasa koju je bilo gotovo nemoguće zamijeniti, ali još važnije – znala je emociju pjesme prenijeti publici.
Zbog toga njezine pjesme nisu ostale zarobljene u vremenu u kojem su nastale. Surađivala je i s mlađim glazbenicima, a njezin se specifičan glazbeni identitet približio i novim generacijama.
BISERA NIJE BILA SAMO PJEVAČICA
Njezin umjetnički put nije bio vezan samo uz glazbu. Bisera se bavila i glumom, pojavljujući se u filmovima i televizijskim projektima, a posebnu ljubav pronašla je i u slikarstvu.
Sama je jednom prilikom opisala vezu između dvije umjetnosti riječima: „Za mene se muzika i slikarstvo međusobno prožimaju, kad pevam vidim slike, kad slikam vidim pesme“.
Dobila je brojna priznanja za svoj rad, među kojima i Nagradu za životno djelo festivala Nišvil.
Danas, kada se osvrne na desetljeća provedena na pozornici, Bisera Veletanlić ostaje jedna od onih umjetnica čije ime nije potrebno posebno objašnjavati.
Njezin glas prepoznaju generacije koje su odrastale uz njezine pjesme, ali i oni koji su ih otkrili mnogo kasnije.
„Zlatni dan“ zato nije samo jedan od njezinih najvećih hitova. Za mnoge je to pjesma koja vraća uspomene, budi emocije i podsjeća na vrijeme kada je glazba imala posebno mjesto u životima ljudi.
I upravo je u tome najveća snaga Bisere Veletanlić – vrijeme prolazi, glazbeni trendovi se mijenjaju, ali neke interpretacije jednostavno ostaju.
