Rast životnih troškova posljednjih godina sve snažnije utječe na financijsku sigurnost hrvatskih građana, a posebno su pogođeni oni koji nakon završetka radnog vijeka ovise o mirovinskim primanjima.
Dok cijene hrane, energenata i brojnih usluga nastavljaju rasti, mnogi umirovljenici suočavaju se s poteškoćama u podmirivanju svakodnevnih troškova.
Na takvu situaciju upozorio je bivši ministar gospodarstva Goranko Fižulić, koji je govorio o inflaciji, stanju hrvatskog mirovinskog sustava i sve izraženijem riziku od siromaštva među starijim stanovništvom.
Upozorio na problem koji pogađa velik broj građana
Fižulić smatra da posljedice rasta cijena nisu jednako raspoređene među stanovništvom. Najteže ih, prema njegovoj ocjeni, podnose osobe čija su primanja ispod prosjeka i koje većinu raspoloživog novca troše na osnovne životne potrebe.
Među posebno ugroženim skupinama izdvojio je umirovljenike, upozoravajući da postojeći sustav velikom broju starijih građana ne osigurava odgovarajuću financijsku sigurnost.
Njegove izjave dolaze u vrijeme kada se sve češće postavlja pitanje koliko mirovine mogu pratiti rast cijena i omogućiti dostojanstven život nakon desetljeća rada.
Statistički podaci otkrivaju razmjere problema
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku navedenima u razgovoru, potrošačke cijene u rujnu bile su 4,7 posto više nego u istom mjesecu prethodne godine.
Posebno se ističe rast cijena energije, koje su na godišnjoj razini povećane za 20,5 posto.
Istodobno, stopa rizika od siromaštva među osobama starijima od 65 godina u 2025. godini iznosila je 39,4 posto.
Dodatno zabrinjava odnos mirovina i plaća. Prema iznesenim podacima, prosječna mirovina u kolovozu dosezala je 45,55 posto prosječne plaće.
Takvi pokazatelji upućuju na značajne razlike između primanja zaposlenih građana i osoba koje su završile radni vijek.
Fižulić: Hrvatska je među zemljama s višom inflacijom
Bivši ministar naglasio je da rast cijena nije problem ograničen isključivo na Hrvatsku, nego je riječ o pojavi koja zahvaća brojne države.
Ipak, smatra da se Hrvatska unutar europodručja već dulje vrijeme suočava s izraženijim inflacijskim pritiscima.
“Problem nije samo Hrvatska, problem je cijeli svijet. Ali ako promatramo europodručje, mi smo uvijek u vrhu po inflaciji, to je činjenica.”
Fižulić je upozorio i na ograničenja koja Hrvatska ima u samostalnom provođenju monetarne politike nakon ulaska u europodručje.
Zbog toga smatra da bi se gospodarske mjere trebale temeljiti na preciznijem utvrđivanju uzroka domaće inflacije.
Ograničavanje cijena ne smatra dovoljnim rješenjem
Govoreći o državnim intervencijama, Fižulić je ocijenio da zamrzavanje ili ograničavanje cijena pojedinih proizvoda ne može samo po sebi ukloniti uzroke inflacije.
“Fiskalna politika ima ograničenja u utjecaju na inflaciju.”
Prema njegovu mišljenju, potrebno je analizirati zbog čega cijene u Hrvatskoj rastu brže nego u dijelu drugih europskih država te na temelju takvih zaključaka oblikovati učinkovitije mjere.
Smatra da bi ozbiljniji pristup morao uključivati širu gospodarsku, poreznu i socijalnu politiku, umjesto oslanjanja isključivo na kratkoročne intervencije.
Najveći teret snose građani s nižim primanjima
Posebnu pozornost Fižulić je posvetio građanima čiji prihodi ne dosežu prosječnu ili medijalnu razinu.
“Žrtve inflacije su svi koji zarađuju ispod medijana ili prosjeka.”
Objasnio je da rast osnovnih troškova života posebno teško pogađa one koji nemaju značajniju financijsku rezervu.
Umirovljenici su, prema njegovoj ocjeni, među najizloženijima jer velik dio njihovih mjesečnih primanja odlazi na hranu, režije i druge neizbježne izdatke.
Kao područja u kojima bi trebalo tražiti dugoročnija rješenja naveo je mirovinsku politiku, funkcioniranje mirovinskih fondova te porezni sustav.
Izrekao oštru kritiku mirovinskog sustava
Jedna od najupečatljivijih Fižulićevih poruka odnosila se na način obračuna mirovina i financijsku sigurnost građana nakon umirovljenja.
Bivši ministar smatra da sadašnji model velikom broju ljudi ne omogućuje primanja dovoljna za dostojanstven život.
“Hrvatski i švicarski model obračuna mirovina ne može opstati jer umirovljenike ‘proizvodi’ za siromaštvo. Otići u mirovinu znači dobiti uputnicu za siromaštvo.”
Pritom je upozorio da položaj umirovljenika uvelike ovisi i o njihovim drugim izvorima prihoda.
Osobe koje posjeduju nekretnine od kojih ostvaruju dodatnu zaradu, raspolažu većom imovinom ili mogu računati na financijsku pomoć djece nalaze se u znatno povoljnijoj situaciji od onih kojima je mirovina jedini prihod.
Prema Fižulićevoj ocjeni, upravo ta razlika pokazuje koliko je financijska sigurnost u starijoj dobi povezana s okolnostima koje nadilaze sam iznos mirovine.
Pozvao građane da pogledaju podatke Eurostata
Fižulić smatra da se stvarni položaj umirovljenika može jasno sagledati usporedbom javno dostupnih statističkih pokazatelja.
Posebno je izdvojio Eurostat, čiji podaci omogućuju praćenje promjena rizika od siromaštva i usporedbu gospodarskih pokazatelja među europskim državama.
“Otiđite na Eurostat i usporedite koliko je ljudi bilo u riziku od siromaštva 2015. i 2016. i koliko ih je danas.”
Prema njegovu mišljenju, usporedba podataka iz različitih razdoblja može pokazati jesu li se životni uvjeti pojedinih skupina stanovništva poboljšali ili pogoršali.
Smatra da bi takvi pokazatelji trebali imati važnije mjesto u javnim raspravama o gospodarskim i socijalnim politikama.
Problem vidi i u političkim odlukama
Bivši ministar naglasio je da pitanje siromaštva među umirovljenicima nije isključivo gospodarski problem.
Prema njegovoj ocjeni, riječ je i o važnom političkom i društvenom pitanju koje zahtijeva dugoročniji pristup.
Smatra da se o financijskom položaju starijih građana ne raspravlja dovoljno ozbiljno te da političke odluke imaju ključnu ulogu u oblikovanju budućnosti mirovinskog sustava.
Istodobno je upozorio i na važnost političkog sudjelovanja samih građana, smatrajući da nezadovoljstvo postojećim stanjem trebaju izražavati i kroz demokratske procese.
Poruka koja otvara pitanje budućnosti mirovina
Fižulić je na kraju ponovno istaknuo da se problem financijske nesigurnosti umirovljenika ne može riješiti samo povremenim ograničavanjem cijena.
Prema njegovu mišljenju, potrebne su ozbiljnije promjene u mirovinskoj, poreznoj i gospodarskoj politici kako bi se građanima nakon završetka radnog vijeka osigurala veća financijska stabilnost.
Njegova izjava da odlazak u mirovinu znači “dobiti uputnicu za siromaštvo” posebno je snažno upozorenje na problem koji, prema iznesenim statističkim podacima, pogađa znatan dio starijeg stanovništva Hrvatske.
