Hrvatska se našla među pet država u kojima bi zaposleni muškarci s prosječnom plaćom morali najviše dodatno štedjeti kako bi nakon umirovljenja ostvarili primanja na razini 70 posto prethodne bruto zarade. Prema novom izvješću Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, za postizanje tog cilja trebalo bi tijekom punog radnog vijeka dodatno izdvajati više od 15 posto bruto plaće, povrh obveznih mirovinskih doprinosa.
Riječ je o rezultatima usporednog modela iz izvješća OECD Pensions Outlook 2026. Analiza ne najavljuje novi namet niti promjenu iznosa postojećih mirovina. Pokazuje koliko bi dodatne štednje, uz određene pretpostavke, bilo potrebno za nadoknađivanje razlike između primanja iz obveznog sustava i odabrane razine prihoda u starosti.
Uz Hrvatsku, među državama s najvećim potrebnim dodatnim izdvajanjima nalaze se Irska, Južna Koreja, Litva i Poljska.
Što zapravo pokazuje usporedba
OECD je analizirao 41 državu. U njih 17 zaposleni muškarci s prosječnom plaćom trebali bi dodatno izdvajati najmanje deset posto zarade kako bi ostvarili zadani cilj.
Nasuprot tome, u devet država obvezni mirovinski sustav prema korištenim pretpostavkama već omogućuje primanja od najmanje 70 posto prethodne bruto zarade. Među njima su Austrija, Danska, Italija, Nizozemska, Portugal i Španjolska.
Ovakvi rezultati ne predstavljaju ljestvicu svih prednosti i nedostataka pojedinog mirovinskog sustava. Uspoređuju određeni pokazatelj: koliko bi dodatnih uplata trebalo osobi s definiranom zaradom i punim radnim vijekom.
Jednako tako, prag od 70 posto nije univerzalno pravilo koje odgovara potrebama svakog umirovljenika. Stvarni troškovi života ovise o stanovanju, zdravstvenim potrebama, obiteljskim okolnostima i drugim izvorima prihoda.
Veliko izdvajanje iz kućnog proračuna
Za hrvatske radnike posebno je važno što se postotak računa prema bruto plaći. Isti iznos zato predstavlja osjetno veći udio novca koji zaposlenik stvarno prima na račun.
Primjerice, 15 posto bruto plaće od 2.000 eura iznosi 300 eura mjesečno. To je ilustracija veličine izdvajanja, a ne izračun preporučene štednje za konkretnog radnika. Budući da rezultat za Hrvatsku prelazi 15 posto, model upućuje na još veće potrebno izdvajanje.
Kućanstvu koje već teško pokriva stanovanje, hranu i režije takva bi štednja bila znatan dodatni teret. Upravo zato rasprava o budućim mirovinama uključuje i pitanje koliko građana uopće ima prostora odvajati dio primanja.
Problem nije ograničen na prosječnu plaću
Hrvatska se nalazi i među 13 država u kojima bi radnici s nižim zaradama trebali dodatno izdvajati najmanje deset posto primanja. Za njih je cilj u OECD-ovoj analizi postavljen drukčije, na 80 posto prethodne zarade.
To je važno za tumačenje rezultata jer se različite skupine zaposlenih ne uspoređuju prema potpuno jednakom cilju. Osobe s malim primanjima često imaju manje mogućnosti smanjiti potrošnju, zbog čega i relativno manji iznos štednje može biti teško ostvariv.
Dodatnu razliku stvara trajanje štednje. Model pretpostavlja redovita izdvajanja od 22. godine do zakonske dobi za umirovljenje, uz zadane pretpostavke o prinosima i naknadama.
Kasniji početak, nezaposlenost ili prekidi uplata ostavljaju manje vremena za prikupljanje sredstava. Prema prikazanoj procjeni, početak štednje u 45. godini mogao bi zahtijevati približno dvostruko veći udio izdvajanja za isti cilj.
Što rezultati znače za buduće umirovljenike
Izvješće otvara dugoročno pitanje dostatnosti mirovinskih primanja, a ne pitanje redovitosti sadašnjih isplata. Iz njega se ne može zaključiti da se postojeće mirovine smanjuju ili da je donesena odluka o povećanju obveznih doprinosa.
OECD razmatra poticanje dodatne štednje, sudjelovanje poslodavaca i rješenja koja bi građanima olakšala uključivanje u mirovinske programe. Važni su i troškovi upravljanja, kvaliteta ulaganja te razumljive informacije o mogućim ishodima.
Za Hrvatsku ostaje ključno kako povećati sigurnost budućih umirovljenika, uključujući ljude koji danas ne mogu znatnije štedjeti. Međunarodna usporedba pokazuje veličinu tog izazova, ali pojedinačni iznos mirovine i dalje ovisi o stvarnom stažu, plaćama, uplatama i pravilima koja će vrijediti pri umirovljenju.
