Suzana Rešetar, majka dječaka s autizmom i članica Udruge Sjena, javno je prozvala institucije zbog onoga što opisuje kao sustavno prebacivanje odgovornosti na roditelje djece s teškoćama u razvoju. U objavi na društvenim mrežama navela je da joj je u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područnom uredu Novi Zagreb, rečeno da sama pronađe pružatelja usluge osobne asistencije ako želi da njezin sin ostvari zakonom zajamčeno pravo.
“Da, dobro ste pročitali. Jučer mi je upravo to rečeno u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područnom uredu Novi Zagreb. Ako želim da moj sin ostvari svoje zakonsko pravo, neka sama pronađem pružatelja usluge i donesem potvrdu”, napisala je.
Uspoređujući tu situaciju s drugim javnim uslugama, Rešetar je pojasnila apsurd koji, prema njenom mišljenju, ilustrira problem: “Ako se moram operirati, trebam li sama pronaći kirurga? Moram li nazvati deset bolnica i pitati tko bi me možda htio operirati? Izvaditi krv, napraviti laboratorijske pripreme? Moram li pronaći anesteziologa, instrumentarku i organizirati operacijsku salu? Ne. Jer je to posao države i zdravstvenog sustava.”
Slično, dodaje, nitko od roditelja ne očekuje da sam pronađe učitelja kako bi dijete ostvarilo pravo na obrazovanje. “Ali kada je riječ o osobnom asistentu za Ivana, e tada odjednom vrijede neka druga pravila”, ističe.
Ustavni sud je već presudio
Rešetar je podsjetila da je Ustavni sud Republike Hrvatske već jasno utvrdio pravo na osobnu asistenciju, no istaknula je da se unatoč tome roditelje i dalje izlaže dodatnim preprekama. “Pravo postoji. Ustavni sud Republike Hrvatske jasno je rekao svoje. I unatoč tome, država nas i dalje tjera na sudove, a korisnike, njihove roditelje i skrbnike ucjenjuje i uvjetuje da sami pronađu pružatelja usluge ako žele ostvariti pravo koje im pripada”, napisala je.
“Ja nisam koordinator socijalnih usluga”
Naglasivši da organizacija sustava socijalnih usluga nije zadatak roditelja, Rešetar je jasno razgraničila uloge: “Oprostite, ali od kada je organizacija sustava posao roditelja? Od kada je moj posao obilaziti udruge, ustanove i pružatelje usluga, moliti, pregovarati i tražiti nekoga tko će raditi posao koji je država dužna organizirati? Ja nisam koordinator socijalnih usluga, ja sam majka. Majka djeteta s autizmom. Majka djeteta s najvećim stupnjem invaliditeta i moja je jedina dužnost brinuti o svom sinu, a vaša je dužnost organizirati sustav koji ste sami propisali zakonima.”
Dodala je da ne poznaje pružatelje usluga niti smatra da bi to trebao biti njezin posao: “Ne poznajem pružatelje usluga, ne želim ih birati. Ne znam tko ima kapacitete, tko ima educirane asistente i tko može odgovoriti na Ivanove potrebe. To nije moj posao, to je posao države.”
Posebno je naglasila hitnost situacije: “Ivano hitno treba osobnog asistenta. Ne za još šest mjeseci, ne za tri godine. Ne nakon još jednog dopisa. Ne nakon još jedne tužbe, nego danas.”
Pitanja ravnatelju
U objavi se izravno obratila ravnatelju Hrvatskog zavoda za socijalni rad Alenu Ružiću: “Čemu služe institucije? Čemu služe zakoni? Čemu služi država? I čemu služite Vi, ako građani moraju organizirati sustav umjesto države?”
Rešetar je na kraju obavijestila da je podnijela zahtjev za postupanje po službenoj dužnosti te zaključila jasnom porukom: “Roditelji nisu zamjena za državu. Država je dužna organizirati sustav, a mi smo dužni voljeti i brinuti o svojoj djeci. Vrijeme je da svatko počne raditi svoj posao.”
